Sjedili smo, sinoć, žena i ja i pričali o ozbiljnim stvarima u životu. Ne znam zašto, tek mi je tako došlo, pa joj kažem:
„Čuj, desi li se ikada da mi život ovisi o aparatima, o kemikalijama, o tuđoj pameti, molim te isključi sve… i pusti me da dostojanstveno odem.“
Potom je, glupača, ustala, isključila televizor, isključila moje računao, isključila dvd, uzela mi pivo iz ruke i nekamo nestala, bez riječi.
Idu Mujo i Haso kući iz posla i pita Mujo Hasu:
- Bolan Haso, što ćeš prvo da uradiš, kad dođeš kući?
- Prvo ću da strgnem i pocijepam ženine gačice.
- Što, toliko si napaljen?
- Ma ne, žuljaju me.
Kino na periferiji grada, zadnji red, mrak.
On:
- Draga, ovdje smo već dva sata, a još mi nisi dala niti pusu.
- Ali upravo sam ti ga popušila!?
On, zbunjeno:
- Meni?
Umrli baka i deda zajedno, u dubokoj starosti ...
Na ulazu u raj ih doceka sveti Petar i ponudi im obilazak uz rijeci:
*- Zivjeli ste lijepo i pristojno, svakako vam sljeduje raj, pa ako
zelite, provescu vas malo naokolo da vidite...*
Setaju se tako sat vremena, sve jedno ljepse od drugog, poljane, rijeke, jezera, cvijece,
svi lijepi i veseli, jela i pica koliko hoces. I ne samo to vec i SEKSA koliko ti dusa i tijelo hoce, na sve strane, bez ikakvih
predrasuda, svi uzivaju i svima lijepo ...
Nakon obilaska, odbrusi deda baki, onako kroz zube, sav bijesan:
- Jebala te makrobiotika, da te jebala ..., mogao sam ovde doci jos
prije trideset godina
