Evo da ovjekovječimo prvoaprilsku ša, ovaj vožnju u 2017. godini, ne nije šala, ali tu subotu nas 6 je odvozilo jedan solidan đir od 650km (šest stotina i pedeset) povodom otvaranja sezone od Zagreba pa skroz do Sukošana gdje nas se skupilo čak sedmero
Nakon duge i hladne zime nekolicini ljudi je prijetilo prepunjavanje baterija, i tu energiju je trebalo negdje dobro potrošiti. Prvobitni plan je bio da se zaletimo negdje do (oko) Crikve i popijemo piće. Međutim, planovi se prilagođavaju prema trenutnom raspoloženju grupe, a na sreću tog dana svi smo razmišljali na isti način te završili na drugom kraju Hrvatske
Evo ovako smo prošarali Lijepom našom tog sunčanog i uglavnom ugodno toplog (od 10-24°C) 1. travnja 2017. godine:
Više manje sve piše na karti, a u nastavku ću prikazati kronološki slijed popraćen s nešto malo slika koje sam zabilježio.
S čim se išlo na 3P?
1. Gilera Runner SP50 2008., pohabana ko trenirka od trećeg brata, ali neda se, samo 51 000km prevaljena. Setup: sve serijsko osim auspuha leovince TT i multivara.
2. Gilera Runner 50 2003. pjuršit, staro zamorče s također 50 000km, isto tako pohabano iznutra kao trenirka od četvrtog tetkinog djeteta, pa naslijeđeno od trećeg brata. Setup: base 70, poznatiji kao najbolji skuter na ovom svijetu, tko ne prizna smirgla cilindar od sljepljenih čestica aluminija
3. Peugeot Slowfajt 2, totalno nabudžen i upicanjen da neprestano dobiva komplimente ili pak virtualne hejtove jer mu nitko ne može ništa na cesti. Setup: apsolutni pobjednički s uglavnom snažno pretegnutim šerafima da konji ne pobjegnu
4. Gilera Nexus, nebitno koja jer je ovakvo nešto najnormalnije za takav skuter, samo se ne preporučuje za zavojitu cestu.
5. Ktm Duke 390, motorić koji vuče 2 osobe bolje nego bilo koji od ovih navedenih bez suvozača (izuzev skutera pod brojem 3 koji je čak i njemu na repu).
I naš čoek kojemu se išlo u Sukošan:
6. Gilera Runner SP50, jako mlada i fina, lijepo posložena na base 70 i svakodnevno blanja po Sukošanu.
Dojmovi za ovu hrpu sekundarnih sirovina?
Još nigdje viđeni da besprijekorno funkcioniraju u paru; odlični, fenomenalni, vrhunski, mnogima nedostižni, nemogući, nestvarni, pobijaju svaku netočnu teoriju.
Sve je započelo jednostavnim dogovorom, prioritet je bio da svi imaju pune rezervoare večer prije, i da se kreće u 8:30h, i to bez kašnjenja. Dogovor je ispoštovan maksimalno korektno i nepotrebnog stresiranja jednostavno nije bilo.
Dakle u 8:30h polazimo s Kruga u Zagrebu
Prepuni energije, kao i skuteri u rezervoarima jednostavno vozimo preko Arene direktno na Brezovicu, zatim na Pisarovinu skroz do Karlovca. Tu je bilo malo hladnije, oko 12°C unatoč sunčanom vremenu.
I eto nas u 9:35h u Karlovcu
Nakon kratke pauze, nastavljamo dalje prema Dugoj Resi i kod Inine benziske skrećemo lijevo za Senj na Jozefinu. Tada je već postalo ugodnije za vožnju pošto je temp. naglo porasla i nastavljamo prema Josipdolu bez drugih prometala na cesti. Negdje u sred šume naletavamo na policajca s radarom koji očigledno nije očekivao hrpu skutera.
I eto nas u Josipdolu 10:34h na prvom tankiranju (desno u kutu Suhi podešava smjesu na peži kao pravi Jet seter).
Nekih 20min kasnije, zaustavljamo se na izvoru vode podno Male Kapele, hladimo mašine jer nas čeka ozbiljan i težak uspon,
pomažemo si uzajamno u štelanju smjese, spuštamo se malo gore-dole kako bi postigli ozbiljne pomake u performansama, razgovaramo s biciklistima i pitamo ih kakav je zrak, da li im se nesvijesti zbog rijeđeg zraka (unosimo u kalkulator konstantu nesvijestice), izmjenjujemo antifrize s čistom, svježom, i hladnom izvorskom vodom koja ima najbolja moguća svojstva za hlađenje agregata (jer voda iz Male Kapele najbolje hladi mašinu i daje najbolje performanse na savladavanju istoimene planine), to je ujedno i najteži uspon pa su zbog toga potrebne opsežne pripreme koje uključuju i čak jednu polugeneralku s honanjem cilindra na drugu specijalu jer je kalkulator zapovijedio da nema osvajanja vrha bez 2 kubika više. (Ovaj plavi tekst je tamo neki pročitani naputak po najnovijim modelima za uspjeh u 2T svijetu, mi se ipak držimo stare škole i odlučno odbacujemo takve stavove direktno u đubre jer nam iz enormno velikog i teško dostižnog kilometarskog iskustva jednostavno ne trebaju).
A nakon odličnog spusta i savladanog prijevoja na 888m.n.v. slijedi i slikanje na već tradicionalnom mjestu,
Jezerane 11:27h
Naravno, tokom ovakvog dugog puta, garantirano je da ćete imati problema s GREMLINIMA, ali recept za tajnu formulu koja im ipak odoljeva se krije među nama
I tako, malo po malo, eto nas na Velebitu, posljednjem većem usponu, i to nadomak Senja na prijevoju Vratnik koji je visoko pozicioniran na 700m.n.v.
Tu smo bili u 12h, međutim neki od nas su pobjegli iz kadra (zacvikao Nex i Đuk
)
Spustili se u Senj, zbrojili se, zaključili kako je ovo bio
nekakav dim od vožnje, a tek je podne, i netko iz mase dobacuje "ajmo do Sukošana na hobotnicu punjenu Nutellom." Bespogovorno se slažemo i okrećemo na kontra, umjesto desno, pičimo lijevo pustom magistralom prema jugu s prekrasnim i neprekidnim pogledom na more. Malo dalje od Senja, Suhi i peža se vuku ko krepana mačka, u čudu ga pratimo i ništa nam nije jasno do Stinice kada Suhi toči gorivo i objašnjava zašto je vozio veoma sporo, ali ipak preko ograničenja: "blinkalo mi je 5% goriva i to me je psihički ubijalo." Nakon točenja, svi smo se nagutali dima kad je Suhi raspalio pežu onako kako on to umije i zna.
I eto nas u Karlobagu 13:45h u visokom društvu (gledajući po colaži)
Tu smo napravili malo dulju pauzu, natočili pile i razmijenili dojmove.
Čoeče pa mi smo došli do mora
Dalje nastavljamo najboljom i najsavršenijom magistralom, od Karlobaga prema Starigradu na putu prema Zadru. Tamo oko mjesta Rovanjska, snimamo neki video, sad kako je to ispalo moram da provjerim.
Odmah zatim, točnije u 15:28h, prelazimo Maslenički most i ovjeravamo fotografijom nazočnost provjereno najboljih od najboljih 50ccm na balkanu i mnogo šire
Vidi se i malo snijega na Velebitu
