Neke moje stvari..

[BoLT3K]

Par Nepogodnih Rečenica;

Reći ću ti "Umri" samo ako te volim i ako si mi drag.
Reći ću ti da ćeš umrijeti samo zato što sam optimist.
Dao sam ti znanje o ovom svijetu i onom koji ne postoji.
Dat' ću ti i priliku da se iskupiš za sva dobra djela koja nisi učinio.
Ali nećeš se iskupiti za nedjela, ona te ipak čine čovjekom.
 
Šta je ustvari čovjek ?
 
Ako tražiš odgovor u sebi kao ja, nikad ga nećeš dosegnuti.
Ako 'pak tražim odgovor u meni, razumit' ćeš.
Rodio sam se kao i svi drugi. Kao čovjek; bez propuštene prilike.
Umrijet' ću kao životinja, nesvjestan svega što sam učinio.
Kao životinje svi umiremo, ali ljudskost će ostati da svjedoći.
Svjedoćit' će o svemu surovom što je bilo u nama.
 
Šta je ustvari u nama ?
 
Zar je uopšte bitno šta je u nama ? Zar nije važnije u čemu smo mi ?
Dio smo cjeline, svega ovoga što i ne pokušavamo razumiti.
Ponašaš se kao pojedinac - umireš kao pojedinac, neprimječeno.
Budi cjelina, utopi se u cjelinu. Budi prosjek, uklopi se u priču.
Niko te neće zapamtiti.
 
Zar se i u udžbeniku povjesti govori o nekome ko je radio lijepe stvari?
Zar su takvi ljudima zanimljivi ?
 

Komentari svake vrste poželjni. Možete mi reći i da ličim na igora i slične svinjarije.

[mhr-team]

sine opet si počeo da se drogiraš... više bi volio da sjediš na ladnom betonu već da ljudi misle da si umjetnik na ćaću, tzv. pjesnika asfalta i kafane prije svega 

[BoLT3K]

sine opet si počeo da se drogiraš... više bi volio da sjediš na ladnom betonu već da ljudi misle da si umjetnik na ćaću, tzv. pjesnika asfalta i kafane prije svega 

Ćaća si mi kad povučeš mutanta iz prodaje.

[BoLT3K]

A komentari ? 
Jeste igori bokte.

[BoLT3K]

Fluorescentnom bojom crtam osmijeh na lice.
Tek toliko da se uklapam.
Samo za one koje ne služi pogled.
Stvarnost u očigled,
Krvavim srcem utapam.

Tanke vijuge plitkog razuma,
Rebus para snene oči.
Mozak zaokupljen, razum u bestrag,
Izgaram u pogrešno vrijeme.

Zaklapam oči, otpočinjem čin,
U krupnom kadru vidim prizor.
Život prolazi kraj mene.
Nebitan stih, na kraju niko
Ne mijenja ishod.

Prekidam film, spuštam paravan.
Neću više da apstiniram.
Izlazim iz razuma, gluhe sobe slijepog čovjeka.
Izlazim iz handmade satisfakcije,
Grabim za novim danom.


Hvala za nečitanje. 

[Aprilia00]

jbg, nije ovo bronx 

[BoLT3K]

jbg, nije ovo bronx 

[BoLT3K]

Sušim ti ruke već inhaliranim dimom cigarete.
Gledam te dok gledaš; Zadnje kapi nevinosti se razlivaju niz brazde tvoga tijela.
Na postelji si; Ja sam tu tek toliko da me osjetiš. Samo toliko da svjedočim tvoje djelu.
 
Raspadaš se prateći otkucaje moga srca i lažne riječi koje ti upućujem.
Ne znaš da bih sada dao sve za jedan znak. Za priliku da ovjekovječim ovaj trenutak.
Milosti neprisutna, šteta što ne nosim fotoaparat odkad sam otkrio caklinu u svojim očima,
Glumiš da ne znaš da mi je stalo, dok ja glumim da mi je stalo do svega ovoga.
Stalo mi je koliko i do zamlaćenih zidova moje garsonjere, Vinkovačka 33. Ni slova više ne dopiru do mene.
Jedino što do mene prodire, kroz široku jaknu je moje prodiranje u tebe, tako nedefinisanu.
Drugačija si, ali se činiš ista dok si tu iznad mene, na meni. Drugačija si samo zato što to ne želiš biti.
Čitam te kao otvorenu knjigu, s koricama okrenutim prema gore, spoznajem samo tijelo, kao naslov, sve što je nebitno.
Tonem u razmišljanje, ali se ipak držim za slamku. Kao da ništa ne postoji .. Samo ja, tvoja udubljenja i tvoje usne,Koje mi u tom času zamjenjuju oksigen. Pokušavam se otrgnuti mišićima lica koji forsiraju osmijeh, tjeraju ga na površinu.
Pokušavam odustati kad je najbolje, vratiti se kući kao pobjednik. Nisi mi dala, sve si me čvršće stezala uz sebe.
Riječi su ejakulirale iz mene, natrag u mene. Nisam imao snage da ti ih saspem na uho
 
Ležiš tu kraj mene, uzdišemo skupa po posljednji put. Za promjenu i ti pališ cigaretu.
Nagovještavaš mi kraj kraja, onog koji je davno počeo u neznanju.
Još uvijek se približavaš, pripijaš se uz mene, kažeš:
"Što bliže budem jezgru tornada, dalje će me odbaciti od sebe.
To oboje želimo, zar ne, dragi" ?


Po mišljenju mnogih kompetentnih ljudi, najbolje što sam napisao.
Kažu i da bi se mogla knjiga napisati kad bi sve bilo ovako kvalitetno, ali sami presudite.

[BoLT3K]

                     Pripio sam se uz zid.
Ti si me pritisla o njega. Ja sam ga sagradio.
Leđima trljam ga. Da bih te vezao za sebe.
Analiziram konture. Nisam uspio, bježiš mi.
Otvorenim dlanovima. Primićeš se.
Jako udaram, najjače. Ipak te ne mogu stići.
Pokušavam ga razbiti. Ipak si bliže i dalje.
Udaram nogama o pod. Brojim opcije.
Udaram glavom u zid. Umrijeti pred tobom.
Srce bulji u prazan strop. Pustiti te da odeš.
Istrgano je srce, ništa. Prva opcija !
Pada.
Promatram ga.
Plakao bih za njim.
Ali zašto ?

[cona_rab]

tek sam sad vidio ove tvoje stvari i mogu reć da sam ostao 
 

[BoLT3K]

tek sam sad vidio ove tvoje stvari i mogu reć da sam ostao 
 

Hvala prijatelju.




















Bio je taj komentar već.

[stunt_master]

 

Kako bi rekli RESPECT, najbolja stvar ona pjesma o frendu i drogi 

[Drnda]

jebes a ?

[BoLT3K]

Sagnem se ponekad 

[Drnda]

 

[BoLT3K]

Đe ste smrtnici 

Prestani me spašavati, došaptavati se sa anđelom u meni
Ogovarati monstruma u meni, raditi protiv mene, za sebe
Pokaži mi da je vrijedno boriti se za sebe, za tebe, u sebi
Ne ubijaj ovo nedokazno dijete koje se vrpolji od želje za tobom
Pusti ga.
I monstrum zna biti čovjek ako ga neljudsko natjera na to
Ciknulo je karminom nacrtano srce, orgija sa flašom
Zora je i dalje zora, čak i kad dođe na megdan prekasno
Ako je mrak nedostatak svjetlosti, i mržnja je nedostatak ljubavi
Ako ništa drugo ni ne zavrijeđujemo, pusti nju da uradi
Ne prkosi joj.
Čak i ako ne treba, bit' ću tu za tebe, za sebe, za skup
Osakati mi snove, ako samo misliš da u njima nisi ti
Obezvrijedi mi pogled, ako misliš da se ti ne vidiš u očima
Oduzmi mi i "nevini spokoj" u trenucima kad mi je blud potreban
Samo ne troši uzalud riječi, gorim od želje da te obaspem njima
Ne puši uzalud, razhuktavaš vatru.
Onu koja nikad nije ni bila.

[kiza-iz-kvarta]

aj da i ja pokušam bit pjesnik.....kad već ne mogu bit W


cijeli život pokušavam biti neko drugi,
hitam se na pleća poput mačke sa vrućeg limenog krova,
padam pod vlak,ostajem bez nogu
kako da u ovom bijednom životu dignem tajminge i napustim okove
običnog tetrapak tjunera?!

[mhr-team]

aj da i ja pokušam bit pjesnik.....kad već ne mogu bit W


cijeli život pokušavam biti neko drugi,
hitam se na pleća poput mačke sa vrućeg limenog krova,
padam pod vlak,ostajem bez nogu
kako da u ovom bijednom životu dignem tajminge i napustim okove
običnog tetrapak tjunera?!

a ja kiza? mene se ne spominje u tekstu   

[brembo_fs]

Respect Boltek!!

[BoLT3K]

Ako nekoga zanima, još uvijek pišem
Evo malo za degustaciju
Volio bih neko iskreno mišljenje, ako može


Ljeto je prolazilo i dani se nizali iza paravana
Ja crni konj pod princem, ona princeza uspavana
Ja crno ispod nokta, ona žarka zraka svjetlosti
Ja bezbroj puta padao a ona uspjela me prevesti
Preko mosta zvanog "spoticaj" prošaranog gnjevom
Ponos sam dao, i dušu nazivao njenom
Preko i poprijeko, šarao joj tijelo pogledom
Solista u ljubavnoj jedinici, smatrao ju svojim stožerom
Ona s osmijehom na licu, ja sa speedom u nozdrvama
Dok se kupala u nektaru ja sam plivao u koprivama
Dok me držala za ruku, srce u drugoj dimenziji
Jedan dijalog usnama pa tražim um u disperziji
Osjećaja, nevidiljivih golim tijelima
Ponuda s cijelim svijetom, u tom trenutku ne bih ga
Puna nade, romantičnih bljeskova i snova
Ja uličar s tijelom punim metadona
Htjela je da proba uličara umjetnika
Pjesnika bez imena jer ni on ne pamti ga