"Teze je tripnut u prvoj polovici godine nego krajem studenog". Stara poslovica koja kruzi medju fanovima purejeta
Ima istine, ovo je vec peti trip u studenom, svi su bili pocetkom mjeseca, ali sada sam uspio izburgijati termin krajem studenog gdje je vrijeme bilo izuzetno povoljno, sudeci po temperaturi i izostanku padalina.
Jos malo pa cu imati 20-tu veliku voznju s purejetom, nije lose, to ce biti skromnih 15-ak tisuca kilometara u 20 voznji, bez kvarova koji bi mi uzrokovali enormne probleme. Zamislite samo kolika je servisna podrska za purejet skutere, koliko ima osoba koje su kompetentne popraviti takav agregat? Servise i ovlastene ne brojim, jer prakticki ovdje nema niti pojedinaca. Koliko je to zapravo rizicno? Ili mozda pouzdano,
ali extremno Mislim da nema potrebe naglasavati ovaj velicanstveni agregat, ako se ukaze potreba za dvobojem, prisjetiti cu se velike kolicine argumenata i staviti dudicu da nastupi pssst...
Medjutim, ovaj put sam imao prvi peh u voznji, dozvolio sam si da ostanem bez goriva. Kao extremno opusten, neisfrustriran, neizjeban od strane karbosa, s nevjerojatnom srecom prihvacam taj dogadjaj. S veseljem guram skuter i ne j**** mater stotini paskih ovaca koje istovremeno bleje u mene, jednostavno sam docekao da me purejet agregat iznevjeri, ali na moju zalost, samo ako mu ja to dozvolim.
Sad imam pitanje, da li je to extremno? Da li je extremno da si zeljan da te skuter negdje ostavi? Naravno da jest, kad ti se nikada nista ne kvari, normalno je da si zeljan toga, to je ujedno i slava, slava od odkantavanja karbosa koji narusava psihicko zdravlje, jer ebe, on totalno i konstatno ebe.
Sad kad sam se istresao na karbosu, mogu opusteno i s ponosom da vam pokazem sto moze purejet agregat, po ne znam koji put, mnogi bi auti stali
23.11.2017. u 10h, odlucio sam da izadjem iz čađavog kvarta, i da se malo provozam jer ovo nije vise normalno, nikad se sporije nisam vozio po gradu jer su ceste prepune cak i onda kada se vracam mrtav umoran izjeban u 04h ujutro, i onda moram paziti na hrpu automobila umjesto da zalegnem na praznu cestu i opusteno doletim, to se vise nece ponoviti nikada, kao niti kosmoske brzine... Posto je situacija takva kakva jest, razmisljam u smjeru bicikla, jer to vise nema smisla, prosjek brzine u gradu je 28kmh. Ali ipak se potajno nadam kako ce vecina ovih vozaca automobila preci na 2 kotaca cim dodje ljeto
Pa da krenemo vise u ovaj virtualni trip, posto sam sentimentalan prema vlasnicima skutera s karburatorom, ovo im posvecujem, jer realnost je surova, pogotovo kad ti nesto crkne na Velebitu, nemam iskustva s tim, ali pretpostavljam kako bi bilo...
Evo graficki prikaz kretanja, nisam sve stanice naveo jer imam limit, ali to je to u grubo, s tim da sam presao 911km kroz 3 dana.
Za voznju je izabran "najnoviji" purejetov skuter koji imam. To je jebeni Peugeot Elystar, mrtvo zamorče po defaultu, ali kad mu stavis purejeta 50 kubika, taj vise ne staje... i jos kad ga nabudzis s malossi multivar i spuhčetom marke Leovinci TT to postaje opaka jurilica koja prelazi i najveca ogranicenja koja sam vidio na ovom tripu
Evo, polazak u 10h jer je tada bilo toplo, a i nije bilo magle
Nedugo zatim, dolazim na benzisku, s teskom mukom raspakiravam pazljivo spakiranu opremu na sebi i tocim gorivo do cepa.
Tako da je polazak bio u 10:10h
Kao cestovni mornar, plovio sam Starom karlovackom do Karlovca, bez stajanja. I okinuo fotku na tifonu kod bolnice, kao neki vremenski log. Dalje nastavljam u smjeru Senja.
Ulazak u sumu nakon Duge Rese, nije bio bas najljepsi prizor koji sam vidio tokom cestovne plovidbe, zapravo, to je bio najgori i najopasniji dio u ovoj prici. 4 rijeke stvaraju velike kolicine vlage, tako da je cesta bas napacana, a uz Mreznicu je to i potrajalo. Vec u Zvecaju sam imao prvo upozorenje, skliska cesta, malo blata, i klizis dok se vozis ravno!!! Sreca pa Bridgestone spasava stvar. Da sam imao Michelin, Savu, Dunlop GT301 bio bih pokojni s garancijom! Stoga nemojte se zajebavati kad su gume u pitanju. Cak i ako ste softić od vozaca, moze vam se desiti ono "pa samo mi se odjednom prednji kraj podvukao, a nisam bas nista napravio, nisam se vozio preko 6kmh".
Tamo negdje kod Generalskog Stola, cesta konacno postaje barem djelomicno suha, vrijeme je da iskoristim puni potencijal ovog extremnog agregata bez bojazni da cu zavrsiti kao pokojni.
Dolazim do izvora podno Kapele gdje obavezno i s gustom tocim, za razliku od benziske postaje. Voda pljusti na sve strane...
Bez problema sam osvojio vrh Kapele koja predstavlja zahtjevan uspon, pogotovo za 50ccm skutere.
Nakon tmurnih oblaka koji pomalo tjeraju na nelagodu, konacno sam ugledao tracak nade
I nastavio sa spustom s Kapele, prvi put da nisam gario do kraja jer je cesta bila vlazna
Nakon spusta imam razloga za pesimizam, Velebit je u oblacima, tko zna sto me tamo ceka, a vidim i bijele vrhove...
Neposretno prije Vratnika
I konacno, prosao bez ijedne kapi kise
Kroz par desetaka minuta Stizem u Senj, i u potpuno novi dan wooow, sunce me hrani svojom energijom i odmah vise ne razmisljam o suicidu bokte
Trebao sam natociti gorivo u Senju, ali mi se nije dalo posto sam vec bio stao u trgovini i restoranu. Nastavio sam dalje niz magistralu, i sljedeca benziska je bila u Stinici, medjutim taman sam lovio 100-tku gpsa i nije bilo sanse da sad stajem. A trebalo je i uloviti trajekt za Pag koji sam lovio, na kraju sam dosao 10min ranije...