Vrijeme je da nastavim s pričom o vožnjama, neke nisam stigao prikazati pa ću to sada učiniti.
Nastavljamo s 13-om velikom vožnjom, ovdje je u igri skromnih 700km nakon kojih nismo osjećali apsolutno nikakvu zasićenost i jedva smo čekali da odvalimo nešto konkretno (možda zato što smo prespavali 2 noći)
Evo grafički prikaz tripa:
A priča započinje nekako ovako:
22.06.2017. je sigurno bio vruć dan, donosimo brzinsku odluku da skoknemo do Mrežnice i da se hitimo na pleća. Od opreme smo imali japanke, kupaće gaće, ručnik i majicu dugih rukava, jer do Duge Rese doći je kao do obližnjeg Konzuma skoknuti... Ajde ja sam ponesao nešto više pošto sam uvijek spreman na sve, ali tenisice nisam imao
I tako je dotrčalo 18h, kad je uslijedilo lagano spremanje za Zagreb. Međutim, kako je to bio pičkin dim, a pred nama je produženi vikend, donosimo laku odluku da nastavimo dalje prema Sukošanu, jer nam Sukošan dođe kao do lokalne ljekarne u drugom kvartu pošto je nemamo u svom... Jedini problem je bio oprema, mi se nismo spremili za put do mora, nego samo do Mrežnice i to dok je vani prihvatljivo za vožnju, do nekih 20-21h.
Sad ili nikad, koga jebe snaći ćemo se, znamo kako to završava kad se misliš i Čmrljiš...
I eto nas u U u 20:47h
Ovaj romantično-tužni pogled je označio početak naših problema glede opreme... slikano u japankama i kratkim hlačicama
Sad slijedi opstanak, preživljavanje u oskudnim ljetnim gaćicama u sred Like i Velebita po mraku...
Prva stvar koju treba učiniti je, parkirati skutere ispred "Roberta"
I zatim treba ubit brašno u što jačoj klopi kako bi se imali od čega grijati kad već nemamo jakne, hlače, tenisice
Brašno je ubijeno, za smiješne pare...
E onda slijedi snalaženje, DIY moto oprema
E ovdje sam tek skuzio da sam imao jednodijelni kišnjak.
Iz Udbine za Gračac krećemo u 21:50h, i bilo je baš veselo, hladnih valova i temperaturnih oscilacija kao u priči. Mislim da je temp. išla do 14°C prema dolje...
Nekako smo to preživjeli bez posljedica i nekog kajanja i eto nas u Gračacu na bengi koja nije radila
Prelazimo Velebit, netko ima goriva kao u priči, a netko je na teškoj rezervi... bitno je bilo popeti se do vrha prijevoja, a onda nas boli briga. I tako smo se sjurili do Obrovca jer nas tamo ceka INA, koja jebeno ne radi
Sreća pa mi je ostala u pamćenju jedna privatna benga nakon Obrovca i tu smo se usrećili s benzinom.
Dalje smo opušteno dotrčali do Sukošana, taman u ponoć.
Naš domaćin fromSukošan, velikodušno nam je ustupio garažu za umorne skutere, i tako je suhi parkirao pežu ispred ovih divnih lastavica koje su mu se extremno iskenjale po peži jer peža to jednostavno zaslužuje.
Evo nas drugi dan na plaži u Sukošanu, kupanje, plivanje do opasno udaljene crte koja graniči s Italijom, skakanje IZ mora NA mol i obrnuto...
Pa smo odlučili da tripnemo do Vira, proljepšalo se mnogo toga...
Prepoznatljive ulice
Ova se nije dala odvojit od staraca, a stari je imao neku letvu pored sebe
Sušenje gaća nakon kupanja, ovdje je već postalo kritično s količinom 2T ulja pa smo angažirali Zagreb i tako smo dobili pošiljku full opreme koja je poslana autobusom direktno za Vir. Faking bus je kasnio valjda 1h, ali dobili smo kompletnu moto i civilnu opremu tako da smo mogli ići tražiti Verenice okolo sa stilom...
Nakon Vira, izašli smo u Zadar jer nam je bilo usput i tajming je bio odličan, taman kad se žemske napiju
...
Treći dan smo proveli u Sukošanu i Biogradu na Moru
Ovdje smo uštekali povlaštene karte, 3 za 1 i jaši koliko možeš, nakon 40-ak minuta, iznemogli i svjesni da nemamo snage do obale, Suhi nas je izvlačio s pežom tako da je bacio konop i slajdrao po plaži dok nas ne bi dovukao do obale.
Junak koji nas je spasio
I zadnji pogled na more
Doma se vraćamo direktno preko Benkovca, vruće za popizdit, ali to je sve nula naspram pakla kojeg smo prošli putem za Crnu Goru (o tome će biti u nastavku, mislim da je to trip 15)...
Malo fotkanja iznad HE Velebit
Sve još vozi, ništa se ne raspada, bježimo dalje od vrućine jer nas čeka par stupnjeva manje
Kod Roberta u Udbini opet ubijamo brašno...
I dolazimo doma bez greške i ne pješke.
4 dana kasnije, eto me opet u Sukošanu preko Roberta...