jutros ide ko zmaj, brzina ista kao što je i bila
podne i malo kasnije, krećema na posao i na pola puta crče
ima da mu se najbliže rodbine spomenem
presjeca me od pojasa nadolje da nije opet ista situacija kao prije 2t km, probam kurblat ima kompresije
blagi osmjeh na licu i idem dalje istraživat ( a bijela službena košulja samo čeka kako će ju pomilovat masna ruka....)
skidam svjećicu anlasujem i iskra je toliko slaba da se jedva vidi..... guranje do posla, čekam drugu svjećicu....
javim rezultate kad mi kolega donese drugu...
@ domba - trebao sam odmah prihvatit tvoju ponudu, jer kako se kaže - poklonjenom konju se ne gleda u zube