Danas se uputili ja i dottore na jedan mali izlet
Moglo nas je biti i više, ali situacija nam nije omogućavala drukčije :'(
Ajmo izračunat:
Moja_dom - Dottore - Bencony - Kašina - Marija Bistrica - Zlatar Bistrica - Konščina - Novi Marof
25km do dottorea, 85 od njega do Marofa, znači 110 puta 2 za nazad = 220 km!!! I još šećer na kraju, sve to sa 7 litara goriva
Evo priče popraćenom SLIKAMA i ponekim VIDEOM
..:::
Čim smo krenuli, Dottoreov stalker se počel ispucavat ko da vode ima u benzinu. Nešto u zadnje vrijeme čudno radi
I stali na pola puta od njega do benconyja i kažem mu da je to struja, on pizdi, htel ga je zapalit s benzinom al sam mu reko nek promjeni svjećicu i da bude dobro. I ajde on rastavi pol motora za 37 sekundi, promijeni svjećicu i nakon 100 metara vožnje veli dottore da motor prejebeno radi, da smo spremni za Novi Marof. Ja reko dobro i krenuli mi kupiti Robyju semeringe kod benconija
Nakon Benconyja vratili smo se u centar Sesveta i produžili preko Kašine i brda u predivno nam Zagorje
Eto jedan filmić na izlazu iz Zagreba (prema Kašini). Ako pratite moj kilometar-sat, računajte da su vrijednosti po GPS-u, iliti 10 do 15 km/h manje nego na serijskim cajgerima pri krajnjim brzinama
Reko sam dottoreu da obavezno moramo stat u Mariji Bistrici da poslikamo sliku-dvije za Robyja, da ga podsjetimo na nešto
Eto još dva videa sa jakim vjetrom u prsa, motor je jedva nabirao brzinu, a dottore sa sagnuo i otišo napred. P#zda
Nakon duge uživancije na našim dvotaktašima stigli mi konačno na naše odredište. Trkaća staza - Novi Marof. Dottore mi opet upao u kadar sa svojim pišanjem. Izgovor mu je bio navodno da nije više mogo izdržat
Naravno mi nebi bili mi kad nebi našli negdje ulaz na stazu.
Šteta kaj je bilo preveliko blatom, jer inače bi s motorima ušli na pistu.
Dottore odma kroz najveće blato, samo da čim prije dođe na pistu, da osjeti kakav je to osjećaj stajat na njoj
I pješačili mi po putanji po kojoj se voze krugovi i počelo se dešavati nešto čudno. Ja sam na jednoj šikani pronašao pohrđavili šeraf koji je vjerojatno izletio Perkušiću kad mu je na izlasku iz zavoja zacvikala mašina i odmah sam znao da će se desit nekaj lošega
Malo kasnije Dottore je pronašo lajtung od uljne pumpe, sigurno nekome zacvikala mašina jer je bez ulja ostao
I na kraju smo već postali sumnjivi okolnim domaćinima pa su počeli pripremat puške, a mi počeli pripremat naše pete vjetrom i bez traga smo nestali sa staze, upalili motore i krenuli put nazad. U jednom trenutku mi je sinula jedna prekrasna ideja. Kažem ja dottoreu: "Mogli bi u Mariji Bistrici stat na čevape"
I tako, mislili smo da je naše prekrasno putovanje završilo, stigli u Zagreb i niotkuda skočio pred mene drot pješice!!
Mogo sam ili zgazit troje ljudi, ili zgazit njega ili zabit se u rizol. Ipak sam radije stao
Nema naljepnice - 300 kuna, vožnja po pješačkoj zoni 300 kuna. 600 kuna ode u državnu blagajnu. Al jebiga. Isplatilo se ić, jer vožnja je bila prejebena!!!
Do drugog puta, pozdrav ekipa!
