Teorija sa antifrizom je dosta jednostavna
Proizvodac radi masinu, vodenu pumpu i crijeva po normama.
Norma govori da je masina radena da radi sa antifrizom u omjeru antifriz/destilirana voda 50:50, sto je cca-30 do -38 temperatura smrzavanja.
Sam antifriz se treba mjenjati svake 2 do 4 godine kako bi se osigurala dovoljna kolicina aditiva protiv korozije i omeksivaca koji hrane silikonska crijeva,
semerine i ostale komponente rashladnog sustava.
Antifriz nije samo sredstvo protiv ledenja i sredstvo za transfer temperature nego i sredstvo za odrzavanje gumica, semeringa i sam po sebi lubrikant za "pakung" pumpe koji stiti od korozije.
Smanjivanjem udjela antifriza (vise vode nego antifriz) ti ponistava odnosno smanjuje omjer potrebnog lubrikanta i antikoroziva. Isto tako los "jeftin"
antifriz iz svakakvih ducana poljjoopremom cesto ne zadovoljava norme za upotrebu u vozilima jer je sam po sebi namjenjen za rashladne sustave,
u radjatorima za grijanje i sl.
Samim time ce se desiti korozija u rashladnom sustavu, propisavanje gumica, vodene pumpe i cvikanje termostata jer tekucina ne obavlja posao.
Moderni antifrizi G12 i G11 koji se koriste u motorima ne nagrizaju i kemijski su inertni, i samim time ne grizeju dihtnge i blokove ko antifrizi pred
25 godina koji prevelikom koncentracijom su nerjetko oksidirali dihtung glave i sl.
Malo za razmisliti; Tim inzinjera je u tvornici koncipirao sustav da radi na 50:50 zasto mislis da su se zeznuli? Da mogu vozit na cistoj vodi vozili bi jer antifriz kosta.
Ako tvornica specificira 50:50 onda je sve van toga nepreporucljivo i krajnje riskantno za dzep.
