...koji su pokazali želju ove nedjelje 22.3.2009. ići iz Zagreba i okolice kroz hladni i sniježni gorski kotar u Rijeku
Ovo pišem kao skroz drukčiji doživljaj od onog meeta u Rijeci jer mi smo imali nešto drugo
Večer uoči velikog putovanja (21.3.2009. - prvi dan proljeća):Svi sretni i zadovoljni što je prestao padati snijeg u Zagrebu i Gorskom kotaru (i u Rijeci) pa smo se počeli detaljno dogovarati oko sutrašnje turneje. Ja sam prije toga spremio sve potrebne stvari pod sic:
...Pribor za eventualni servis (šerafciger, svjećica, ključ za svječicu, imbus 4 i 5), banane, male kekse, čokolada, litra i pol soka, 5 litara karnister sa benzinom + lijevak i na kraju kantica sa 2T uljem koju sam nosio Dottoreu.
Nakon što smo sve više manje dogovorili, bilo je pola jedan u noći i reko ajmo se naspavat, dalek je put do Rijeke
Dottore me nagovarao skoro pola sata da idemo na Playtoy odigrati partiju bele, a ja sam uporno odbijao. I na kraju popustio i zaigrali mi do pola pet ujutro.
Jutro 22.3.2009. - nedelja:Nebi to bilo ni tako loše da ja ne ustajem u 6 i 15 i krećem u Zagreb se naći sa Dottoreom. I ajde probudio se ja, opičio do Zagreba i došo kod njega kad eto zove nas Luka: "Pa di ste vi?"
I otišo sam pješice 100m pred njega na benzinsku kad eto ti vraga, sjetili se Svena koji čeka kod Bille... I ništa, ja palim pilu i po plinu kod Bille ispod rotora. Nađem se sa Svenom, a on u čudu pita di su ostali (već se preplašio da sam jedini ja ostao za Rijeku
). I krenuli mi polako ali sigurno prema Karlovcu. Tamo smo se trebali naći sa Poggiali-om koji će malo kasnije krenuti sa VXR-om iz Bedekovčine.
Stigli u karlovac:
...i tek što smo se malo ugrijali od jutarnje svježine (minus 3 celzija
) čujemo nekakvo brujanje po cesti koje se približava. Nismo mogli dokučiti da li su to tenkovi iz JNA ili Poggiali sa izgorenom vunom u Serdareviču
Ali zvuk kako se približavao postajao je čudniji jer se preklapao sa još jedni sličnim zvukom. Bio je to naš moderator i šef tržnice na forumu - ChRiStIaN. Uspio ga Poggy nagovoriti da ide s nama
Nakon toga natočili smo motore.
Šest skuteraša na okupu, šest najhrabrijih spremni za nastavak puta u brda naše prekrasne Hrvatske
Budući da smo na putu prema Karlovcu uočili da Lukina Luna ne smije ni vidjeti brdo i počela bi drastično usporavati... pa smo se pripremili na još goru situaciju na Gorskom kotaru.
Ali na naše iznenađenje, prosječna brzina od 50 km/h do Severina na Kupi nas je ostavila začuđene. Jer svaka nizbrdica i Luna poteže nevjerojatnih 70 km/h
Sve na fol gasu naravno
Evo i slika od tamo:
Nakon kratke pauze i nakon prvih zalogaja (banane, kekse, Snickersi
) krenuli smo dalje na naš daleki put. Sljedeća postaja benzinska postaja u Delnicama:
Snijeg, bljuzga, sol, šljunak, skoro nemogući uvjeti... naši skuteri su već sada izgledali zmazano ko da ih 2 godine nismo prali. A krenuli su čisti iz Zagreba
Prije samog polaska uspio sam poslati poruku ekipi iz Rijeke da smo u Delnicama i da smo sve bliže da dostignemo najdalji put sa skuterima. Kad smo stigli u rijeku, prva benzinska je bila naša.
Luni je ostalo samo 4 deci u rezervaru
VXR od Kristijana je popio nešto više od 5 litara benzina ali ne radi same mašine nego mu je još u Severinu curio benzin radi šupljeg rezervara
Ja sam natočio 20 kuna i to mi je bilo dosta
Dok smo čekali Poggyja koji nije uspio natočiti kada i mi, shvatili smo u čemu je bio problem... Ova mala u crnom u plavom traper šosu ga je obmamila i ostao je skamenjem držeći pištolju za tankanje goriva u ruci. Nakon laganog trubljenja, uspjeli smo ga probuditi i mala mu se opet nasmiješila i tek nakon što ga je ovaj što radi na benzinskoj udario bejzbolskom palicom po glavi, ovaj je došo k sebi
Konačno se našli sa ekipom i ODMAH krenuli dalje
Evo prva slika nakon vožnjice po Rijeci koju sam uspio poslikati. Slika je sa piste u Rijeci:
Budući da smo se Poggy i ja žurili da stignemo pratiti ekipu koja se u brdo vozila podosta brzo, zaboravili smo na našu Lunu i njezine pratioce :'(
Ali eto, sa stilom, ulaze i oni na meeting
Dottoreov stalker valjda nikad nije bio ovako smazan
:
Ovo je bio ponos našeg putovanja:
Malo smo prošetali okolo skutera pa malo slikali:
Dottore još uvijek nije vjerovao da je to njegov Stalker
NASTAVAK U SLJEDEĆEM POSTU...
