Vožnje izvan kvarta - samo extremno!

[Dax]

O jeb...... vas patak
Svaka cast,ovo su tripovi do ja......

[Dax]

Evo popio pivcugu sa kolegom from sukosan
Jos mi je i kupio japanke na poklon sto sam dosao  

[RunnerSukosan]

Dax nije mogao izdrzat sto mu je prazna krigla pa je narucio jos jednu

[dacerovs]

Ovo je za Daxa da bolje sjedne remen hahaha.
A moze posluzit umjesto fante


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Dax]

Ma hebes to,ja imam samopodmazivanje hahahahah
Zuja je zakon

[Corector]

Vrijeme je da nastavim s pričom o vožnjama, neke nisam stigao prikazati pa ću to sada učiniti.
Nastavljamo s 13-om velikom vožnjom, ovdje je u igri skromnih 700km nakon kojih nismo osjećali apsolutno nikakvu zasićenost i jedva smo čekali da odvalimo nešto konkretno (možda zato što smo prespavali 2 noći) 

Evo grafički prikaz tripa:



A priča započinje nekako ovako:
22.06.2017. je sigurno bio vruć dan, donosimo brzinsku odluku da skoknemo do Mrežnice i da se hitimo na pleća. Od opreme smo imali japanke, kupaće gaće, ručnik i majicu dugih rukava, jer do Duge Rese doći je kao do obližnjeg Konzuma skoknuti... Ajde ja sam ponesao nešto više pošto sam uvijek spreman na sve, ali tenisice nisam imao 
I tako je dotrčalo 18h, kad je uslijedilo lagano spremanje za Zagreb. Međutim, kako je to bio pičkin dim, a pred nama je produženi vikend, donosimo laku odluku da nastavimo dalje prema Sukošanu, jer nam Sukošan dođe kao do lokalne ljekarne u drugom kvartu pošto je nemamo u svom... Jedini problem je bio oprema, mi se nismo spremili za put do mora, nego samo do Mrežnice i to dok je vani prihvatljivo za vožnju, do nekih 20-21h.

Sad ili nikad, koga jebe snaći ćemo se, znamo kako to završava kad se misliš i Čmrljiš...

I eto nas u U u 20:47h





Ovaj romantično-tužni pogled je označio početak naših problema glede opreme... slikano u japankama i kratkim hlačicama



Sad slijedi opstanak, preživljavanje u oskudnim ljetnim gaćicama u sred Like i Velebita po mraku...
Prva stvar koju treba učiniti je, parkirati skutere ispred "Roberta"


I zatim treba ubit brašno u što jačoj klopi kako bi se imali od čega grijati kad već nemamo jakne, hlače, tenisice 


Brašno je ubijeno, za smiješne pare...




E onda slijedi snalaženje, DIY moto oprema  E ovdje sam tek skuzio da sam imao jednodijelni kišnjak.


Iz Udbine za Gračac krećemo u 21:50h, i bilo je baš veselo, hladnih valova i temperaturnih oscilacija kao u priči. Mislim da je temp. išla do 14°C prema dolje...
Nekako smo to preživjeli bez posljedica i nekog kajanja i eto nas u Gračacu na bengi koja nije radila 


Prelazimo Velebit, netko ima goriva kao u priči, a netko je na teškoj rezervi... bitno je bilo popeti se do vrha prijevoja, a onda nas boli briga. I tako smo se sjurili do Obrovca jer nas tamo ceka INA, koja jebeno ne radi  Sreća pa mi je ostala u pamćenju jedna privatna benga nakon Obrovca i tu smo se usrećili s benzinom.


Dalje smo opušteno dotrčali do Sukošana, taman u ponoć.



Naš domaćin fromSukošan, velikodušno nam je ustupio garažu za umorne skutere, i tako je suhi parkirao pežu ispred ovih divnih lastavica koje su mu se extremno iskenjale po peži jer peža to jednostavno zaslužuje.


Evo nas drugi dan na plaži u Sukošanu, kupanje, plivanje do opasno udaljene crte koja graniči s Italijom, skakanje IZ mora NA mol i obrnuto...


Pa smo odlučili da tripnemo do Vira, proljepšalo se mnogo toga...



Prepoznatljive ulice


Ova se nije dala odvojit od staraca, a stari je imao neku letvu pored sebe 



Sušenje gaća nakon kupanja, ovdje je već postalo kritično s količinom 2T ulja pa smo angažirali Zagreb i tako smo dobili pošiljku full opreme koja je poslana autobusom direktno za Vir. Faking bus je kasnio valjda 1h, ali dobili smo kompletnu moto i civilnu opremu tako da smo mogli ići tražiti Verenice okolo sa stilom...



Nakon Vira, izašli smo u Zadar jer nam je bilo usput i tajming je bio odličan, taman kad se žemske napiju  ...



Treći dan smo proveli u Sukošanu i Biogradu na Moru


Ovdje smo uštekali povlaštene karte, 3 za 1 i jaši koliko možeš, nakon 40-ak minuta, iznemogli i svjesni da nemamo snage do obale, Suhi nas je izvlačio s pežom tako da je bacio konop i slajdrao po plaži dok nas ne bi dovukao do obale.


Junak koji nas je spasio


I zadnji pogled na more




Doma se vraćamo direktno preko Benkovca, vruće za popizdit, ali to je sve nula naspram pakla kojeg smo prošli putem za Crnu Goru (o tome će biti u nastavku, mislim da je to trip 15)...

Malo fotkanja iznad HE Velebit


Sve još vozi, ništa se ne raspada, bježimo dalje od vrućine jer nas čeka par stupnjeva manje


Kod Roberta u Udbini opet ubijamo brašno...




I dolazimo doma bez greške i ne pješke.




4 dana kasnije, eto me opet u Sukošanu preko Roberta... 

[ivano_007]

Dao si si truda za napisati post, sve lipo objašnjeno. Svaka čast

[Corector]

Par puta sam se ispravljao jer mi se izmješalo dosta toga, gledam slike i odjednom imam moto jaknu, na kraju se sjetim da je stigla busom iz Zga  , Sukošan je bio glavni check point ove godine 

Sljedeći ću objaviti za Crnu Goru, to je bio baš hard core trip gdje smo prešli blizu 2000km, a Suhi je završio na 2300km  , a zbog vremena i križni put  Ove mini vožnje okolo Zg-a, do Karlovca, Križevaca, Zagorja ću preskočiti... Ima još jedna vožnja do Njivica na Krku, ali tu je bio Nexus u igri, trebaao je Pežistar 50LC položiti test, ali bilo mi je malo prekasno, 20:30h, a vraćao bih se drugi dan poslijepodne. Tako da sam uzeo Nexa, natrpao na njega šator, madrac 2x2m, i ostatak prtljage, izletio na autoput i ekspresno došao do Krka. Tamo sam kampirao s ekipom i drugi dan prema doma starom cestom, pa na Mrežnicu malo i tek onda za Zgb.
Doživljaj se nexusom 250 mi je totalno u kur*u, ganjao sam se 100-140 prema Zgu i to je to. Došao osjetno brže nego s 50/70ccm, doslovno nisam ni osjetio put, ali je nekako prazno i bez nekih doživljaja osim ganjačine.

Evo barem jedna slika da nije monotono:

[Tomi_ZG]

Jel moguće da ni jednom niste štelali karb,ja to ne mogu da verujem,po mnogima je to recept za zalePće

[Corector]

Mene zanima kako su momci iz Tuzle znali naštelati karb za totalno drugačije podneblje i još pobijediti na drag natjecanju. To me fascinira i ja bi da im se divim ako mi dozvoljavaju 

[Tomi_ZG]

Pridružujem se,znaju ljudi znanje i ne zamaraju se glupostima

Možda je u igri trkači ljubičasti maloosi feder 

[aragonY]

Kakva sad Tuzla, kakvi trkači federi, kakvi dormeo trkači madraci štae ovooo

[Toni46]

Svaka cast

[Corector]

I posljednja voznja od ove sezone, malo u dvoje, a najvise u troje, a ponekad i vise od toga.

Neki su bili na Jadranu, neki su tamo stalno, a Suhi i ja smo krenuli iz Zagreba 29.07.2017. Suhi je gario pezu 50, ja gileru purejet 70. Steta sto neki nisu mogli na trip, ali sto je tu je, nadoknaditi cemo nekako, tj. vec jesmo djelomicno...

Ovako izgleda u grubo put koji smo prevalili, s tim da je Suhi presao preko 2000km posto je kasnije otisao na godisnji, a Mrale iz Sukosana ovaj put nije vidio cestu od i do Zagreba. Ja sam uspio skupiti skromnih 1714km.







Ovo ljeto je bilo EXTREMNO, po pitanju temperatura gdje smo osjetili mrtvih 46° prolazeci cestama uz i kroz zgarista od pozara, po kilometrazi i tempu voznje u udarna 3 dana gdje nismo stigli odspavati kako treba pa je bilo borbe i muke s umorom. Najvise smo mi kao vozaci osjetili EXTREMNE uvjete voznje, a skuteri se nisu bunili osim moje gilere pred sami kraj tripa, zato smo im vadili mast koliko je god islo.



Prvi dan 29.07.2017. - put do Sukošana
U tu subotu su svi krenuli na more, najavljene su velike guzve sto znaci hrpu idiota za volanom. Zbog toga odlucujemo prekriziti D1 i opusteno zapiciti preko Jozefine od Karlovca na Josipdol, pa dalje kroz srce Like na Otočac i Gračac.
Okinuo sliku cukica, a usput i vrijeme polaska



  Krenuli smo u 9h, starom karlovackom do Karlovca, to cemo nekako istrpit i onda je cesta samo nasa. Uzivancija u novom asfaltu na najgoroj cesti ikada, to nas je dodatno skuliralo za kasnije nedace na istoj cesti:



Nesto prije Jaske, imamo sto za vidjeti; preumorni poljak s passatom karavanom je uspio sletjeti s ceste ostro u lijevo, preletio je jebeni jarak, razvalio ogradu i uletio covjeku u dvoriste ispod neke vocke, situacija ne bi nimalo bila cudna da pasat nije bio zakucan u pod jer je podvozje ubijeno bilo. Oprezno nastavljamo dalje jer je debila bilo stvarno previse i tako dolazimo na posljednju vecu ravnicu prije Karlovca (uz njihovo odlagaliste otpada), gdje preticemo 3 auta koji se prate, ja sam se izbacio prvi, a suhi za mnom. Kad sam dosao do srednjeg auta, skuzio sam da se naglo sklanja u desno (reko svaka cast, ali nepotrebno to radis kad je situacija cista, i posumnjam da nesto ne stima pa se dodatno sklanjam u lijevu stranu preticajne trake), dok sam to napravio taj auto se "odbio" od bankinu i naglo je skrenuo lijevo direktno prema meni... pa su uslijedile "osmice" dok je nekako uspostavljena kontrola za volanom. Uglavnom, kurvetina je drkala po mobitelu, nagazila na bankinu desnim kotacima, usrala se i naglo smotala lijevo gdje me je umalo pogodila, pa desno, pa lijevo, pa desno, pa lijevo, pa desno, pa lijevo, pa desno, pa lijevo, pa desno, pa lijevo...


Radimo pauzu na Karlovackom Tifonu, gdje je jedan motorist brutalno ponizio Suhog i njegovu Pezu. Gleda lik u pezu sa svih strana, malo se saginje, i eto ti njega k nama. Frajer pita ciji je to skuter i kam idete, veli Suhi - moj, gremo na more. A on ce njemu s kaziprstom; TI, ti ides S TIM NA MORE? Frajer je to rekao s takvim tonom i grimasama da smo popadali s nogu.



Sljedeca pauza je bila nedugo nakon Josipdola na izvoru vode, jedva smo natocili jer su posljedice dugorocnog susnog razdoblja bile ocite


Presli kapelu, Jezerane


Blizu Gacke


Vlakic nismo docekali


Klopu jesmo kod Zvonimira


Spust niz Velebit je uvijek za Oskara




Dalje prema Sukosanu idemo nekom cestom koja se preuredjuje vec dosta dugo, tako da smo ovaj put nabasali na malo makadama


I na kraju te ceste, ponovno dolazimo na ovu jebenu barijeru gdje smo se jedva provukli sa skuterima. Sljedeci dan citam u novinama kako su neki izginuli u autu jer su se zaletjeli u ovaj nasip.



I evo nas u Sukosanu nakon 7:30h voznje 


S obzirom na kasnjenje, ostali smo bez madraca jer su u medjuvremenu dosli drugi gosti, ali i to je krevet, samo nema full opremu jbg.


Sreca pa su dani dugi, pa je ostalo vremena za plazu i bacanje na pleca

[Corector]

Na kraju dana, nasli smo se s Batom Kosom i onda smo svi otrcali do Biograda na Moru. Tamo je bilo veselo  Posto je Suhi bio na masi, u disko je ponesao 20 deka narezane kobasice... u medjuvremenu sam dobio informaciju da je transvestit medju nama i mi smo se dogovorili da cemo ga naci kako ne bi najebali AL BUKVALNO. Suhi je izvadio stek narezanih kobasica i svakome ih podijelio kao slicice na bratskoj razmjeni. Tko nadje tj. osjeti kitu pored sebe, mora staviti kobaju na celo i mi dolazimo da ga propucamo, za pocetak pogledom...
Evo sta se desilo nakon 10 minuta


Ma tko ne bi odolio, ali pored "Verenice" smo vidjeli ovo (DA DA, Achtung Achtung!!!)


Sto je bio znak da ih izbacimo u obliznje more... ali "ona i njena frendica" su se razbjezale, meni je iskliznuo iz ruku samo zato sto je bio extremno znojan i kvalitetno izdepiliran  , i tu drugu smo sreli pred odlazak pa smo ga naganjali po plazi dok se nije popeo na rasvjetni stup, zatim je nas frend s najtvrdjom glavom izvrsio vertikalnu nabijacinu u muda




Drugi dan 30.07.2017. - ne sjecam se, nemam slika
Navecer smo zavrsili u Splitu, ali tu smo varali, snasli smo se za auto, uvalio sam nekom klincu runnera (ukljucio mu blokadu  ) na jednu vecer, a on je drpio starcima auto. U 7 ujutro smo izvrsili uspjesnu razmjenu.

Trebali smo biti na ovom partiju, medjutim taman kad smo dosli, stigla je i murja koja je zabranila daljni nastavak dogadjanja zbog buke...


Trazili smo



Medjutim kurcina, na Bacvicama sve neki mali Engleski jazavci bokte... na kraju smo ipak zavrsili s dobrom ekipom...
Gdje je ostalo vise za nas 



Treci dan 31.07.2017. - cjelodnevna molitva i klanjanje



Cetvrti dan 01.08.2017. - Polazak za Medjugorje, sad krecu udarne voznje
Zaspali u pola 1, a budimo se u 04:30h. Ako se ne ustanemo tada, domacin ce nas probuditi s loncima. Bome tako je i bilo, usrali smo se kad su se 2 lonca za sarmu sudarila vise puta u nasoj sobi. Spremanje, pakiranje i polazak u 5:00h. Tako je i bilo.


Ujutro je bilo malo svjezije, u valovima bi osjetili zaostalu toplinu, u Sibeniku odradjujemo pauzu i dorucak, dalje preko Drnisa i Sinja na Imotski. Jbt koliko murje kod Imotskog, na sepertinama prije Imotskog, Suhi i Sukosan briju sve ispred sebe, i tako u jednom zavoju umalo ne odnesose policajca na motoru. Covjek jebe sve zivo, mase rukama, gledam i ne vjerujem, umalo... I zacas prelazimo granicu i nastavljamo dalje prema Medjugorju. Stacionarnih radara kao u prici, cesta je losija, a sto smo blize Medjugorju i ugazenija i ispoliranija od tisuca autobusa. Tamo ces se prije sudariti s autobusom nego s bilo kojim drugim vozilom...

Dolaskom u Medjugorje odmah narucujemo "sabljarku"


Tu nas je konobar navukao s najboljom ponudom za smjestaj, uz obecanje da ako cijena bude visa, on ce sve platiti. Naravno, namazao nas je za nekih 30% cijene, a mi naivni vjerovali u lokalce koji se kunu u Boga i Gospu, kad ono na kraju lazu nas i gledaju u oci. Nije li to extremno?

U Medjugorju smo dozivljeli jos jedan extrem. A to je jebenih 42°C po dolasku, tako da smo nakon smjestanja u 1* bez klime, pronasli rijesenje. Treba vjerovati samo sebi, tako smo se snasli da skoknemo do obliznje Neretve koja je udaljena nekih 8km od nas gdje smo bili.


Prvo sto smo primjetili je da nema nigdje nikoga. Drugo sto smo primjetili je nevjerojatno cista rijeka. Tu smo se vec zapitali, pa sto ne stima? Vani je kao u paklu.


Ne stima temperatura Neretve, bokte vani je bilo +40, a rijeka kao da ima -10°C. Dvadeset minuta smo se odmjeravali i lagano rashladjivali da bi na kraju opet ostali bez daha. Nije li to isto EXTREMNO??


Kad je sunce zaslo, konacno smo se udostojili prici sredistu Medjugorja


Raja


I ovo je najbolje sto smo uspjeli vidjeti



Oprastamo se od Medjugorja vec malo prije ponoci, odlaskom na pocinak, jer slijedi ustajanje u 04:00h kada dizemo sidro i picimo za Crnu Goru...

[Tomi_ZG]

Pa jel ovo moguće?
Neki ne bi ove kilometre napravili ni na prikolici,jer bi i na njoj bilo zalePće,ovak nekaj slično i extremno nema na ovim prostorima osim tu

[SF2 Freak]

.

[kos7]

daj mom mraletu muckalicu i na mjesec ce otic

[Corector]

Peti dan 02.08.2017. - Polazak za Crnu Goru, nastavljamo s udarnim tempom

RIJEŠILI SMO,

da skoknemo do Crne Gore.
Kad smo vec tako blizu, bilo bi glupo da ne odemo, samo 150km. Makar, onaj amaterski crv sumnje koji potice Čmrljenje i brejkanje kad je najzanimljivije nije izostao, a trajalo je sekundu (to znaci da brzo razmisljamo ), i slozno smo bez ikakvog pressinga jedva docekali 04:00h za polazak, iako smo spavali samo 4h, vec trecu noc za redom...

Gps nas vodi prema Nervetvi gdje smo se kupali, dalje idemo uz prugu i preko nje kroz ovakve tunele



Dalje nestavljamo kroz neobicne, ali solidne cestice



Malo je potrajalo dok nismo izasli na magistralnu cestu, nase lokalne ceste i cestice su avionske piste naspram ovih, tako da smo se s extremnim oprezom privikavali.


Nedugo nakon izlaska na glavnu cestu, dolazimo do krizanja koje pokazuje smjer kretanja prema Trebinju (najbolji pravac za CG), medjutim odlucili smo pratiti navigaciju od Nokie, koja je se pokazala odlicnom do tog trenutka. Ne kazu bezveze "Kud svi, tu i mali Mujo"
I tako mi pratimo navigaciju, i odmah navodi ostro lijevo u neko brdo, cesta istrosena, a kasnije i razvaljena, sirine 2m. U neke planine nas odvede Bogu iza nogu... I vozimo, vozimo u bespucima izmedju planina, nigdje nicega... i to je trajalo jebeno jako dugo.

Isli smo preko Hutova, gdje je i istoimeni nacionalni park


Ovako je bilo cijelo vrijeme




"A gdje je benziska u ovom naselju??", na karti izgleda kao Las Vegas, a uzivo jedna napustena kuca 


Vidi se da je vrijeme stalo



E sad pocinje lagano kriza, peza dolazi na rezervu, a nakitani runner karbos je sustize  Ja mogu otici do Crne Gore, i nazad do Sukosana po kanister 
A oko nas su i dalje ovakvi prizori




Ovdje su vec teske rezerve, a iza nas je jos dosta brda koja uzimaju malo vise goriva nego po ravnom 



Nakon ove planine, konacno izbijamo na magistralu koja je preporod i pista naspram ovih lokalnih 100+ kilometara i brda...


Ovdje smo se svi uvjerili koliko dugo rezerva moze svijetliti, toliko da se vec 3x pomiris kako je vec trebao stati, ali i dalje vozi... I tako u jednom trenutku stanemo da malo odmorimo, usput da se dogovorimo da li cu pezu gurati lijevom, a runnera karbosa desnom nogom, ili pak obrnuto 
Pogledamo u rezervar od peze, vidi se dno, ali nesto se jos malo mucka u cosku. Pogledamo u rezervar od runnera, vidi se dno, ali se bas nista ne cuje 
Plan je bio da se vozi dok ne stane... i tako smo nastavili dalje. Suhi je vec odavno upalio safe mod i ne prelazi 60km vec jako dugo... Nakon 2 minute voznje, ispred nas se odjednom ukazao grad Trebinje, i benga. Suhi je zalegao i raspirio gremline, cak se nije htio slikati pored table Trebinje, nego je samo proletio i uletio u bengu...

Sad se moze i proljevati okolo, DA-DA...


Ustanovili smo da je Suhi stigao s 2dcl, a bata iz Sukosana s 0cl 


Navucenih osmjeha, nastavljamo dalje, opet u brdo, ali cesta je za Oskara. I tako se penjemo do vrha, kad odjednom kolona vozila, duzine cca 2km. Ljudi vec kampiraju koliko dugo cekaju... preskacemo ih sve kao veverice i dotrcavamo na granicni prijelaz s Crnom Gorom koji je na vrhu planine.

[Corector]

DA-DA




Cim smo presli granicu, odmah su nas cekale naplatne kucice. Reko wtf autoput? Trazim lokalnu cesticu sa strane, medjutim nema nista osim sume. Nista, kud svi tu cemo i mi. Izbili nam 1.5€ po skutercetu i pustili nas dalje. Oni naplacuju obicnu, extremno izlizanu, ali extremno sklisku i izlizanu potrosenu cestu za spustanje s planine, a u BiH cesta koja se uspinje na planinu je free.

Na spustu smo se trkali s nekim srbinom koji je bio uporan sa svojim audijem A4, medjutim izbrasnarili smo ga nakon ukljucivanja moda kosmoske brzine i zaglavio je za autima koje smo takodjer ispreskakali.


Pojavljuje se vec i prvi pogled na Bokokotorski zaljev, tu smo bili u 9:40h




I tako je poceo jedan Crnogorski dan, toliko smo imali na raspolaganju jer je batasukosan morao raditi vec drugi dan u 17h. Di cemo, sta cemo, ma idemo odmah tu dolje u Herceg Novi...

Prvo sto smo napravili je potraga za ovakvom vitrinom


Gdje smo doruckovali kao pravi triperi


I zalili sve s Knjazom Milošom



Pica parče nismo preferirali, ali ima i toga



Sljedeci potez je bio potraga za smjestajem, tu smo se namucili, odnosno vrucina nas je iskarala u mozak. Booking je extremno zajebavao i odveo nas do neke dobre verenice koja ipak ne iznajmljuje smjestaj, ali to nam je bio najdrazi bezuspjesni pokusaj. Svi kapaciteti su popunjeni, nije nam uspjelo cak i podmicivanje da cemo platiti trostruko ili pak troduplo  ako izbace nekoga na jednu vecer. Taman kad smo rijesili da idemo u hotel, sjetimo se jednog smjestaja uz cestu prije samog grada pored kojeg smo projurili... i tako se smjestimo za 150kn sva trojica, soba, kupaonica, i ono najvaznije, polugaraza za veverice 
Suhi je prolio 2T ulje po svom krevetu...

Herceg Novi je poslozen tako da kad udjes na pocetak grada, moras da ga cijelog prodjes i tako u krug. A nije bas ni mali grad. Tu smo napucali dosta kilometara jer smo ga obisli uzduz i poprijeko, puno vise uzduz zbog jednosmjernih ulica...
Plaze se naplacuju, svaka je ogradjena i izgleda kao necije dvoriste. Da bi usao na plazu, moras iznajmiti lezaljku, mi smo uspjeli dobiti jednu lezaljku za nas troje, tako da je uvijek jedan bio na lezaljci, a dvojica u moru 
Ono sto smo primjetili vec u samom pocetku, je to da su zenske extremno privlacne, skoro pa svaka. Tu nesto ne stima, a to smo saznali tek na kraju kad smo se vratili, ovako nekako je zvucalo: "pi*ka vam materina, Vi umjesto da ste isli molit Bogu u Medjugorje, vi ste isli gledat sisate i napumpane srpkinje, pored toliko nasih..."




Nakon tamo neke placene plaze, rijesili smo da prespavamo kasno poslijepodne, jer red bi bio da ulovimo i nadoknadimo nesto sna posto nas sutra ceka neprekidna voznja i ultimatum do 17h da stignemo do Sukosana, Suhi je iznimka jer on izlazi u Makarskoj...
I tako u povratku s plaze, cuje se sve jace gruvanje, kad ono extremni show... nista od spavanja Mrale...






Nakon toga trcimo na veceru, trebalo je extremno ubit brasno. Nasli smo lokalnu pecenjaru za Oskara, prvi pokusaj je bio neki fini restoran kojeg smo odkantali nakon 5min...
2 plate, salte, cuga, 19.50€


Poslije vecere, preostala nam je jos prva i posljednja vecer... zaglavili do pola 4 Suhi je greskom, umjesto u sebe, energetsko pice natocio u pezu, dobra 3dcl i moram priznati da je ubio brasno u svemu do apartmana, ne sjecam se tko je sve palio gume u pola 4 ujutro  ... naravno, u apartmanu nismo ni prespavali jer je planirano vrijeme za polazak u HR bilo taman u 04:00h


Dakle nakon izlaska, odmah na pakiranje i gas za Hrvatsku, nije li to extremno?
Krenuli smo prema Dubrovniku i htjeli smo sto prije izaci iz Crne Gore jer su nam falile nase ceste, koje su nas jako uspavale koliko su ravne, tako da to i nije neka sreca kad si jako umoran.
Vec nakon 11km stizemo na granicu, uz cudna pitanja, tipa: kamo ovako rano...