Krenuo iz Zagreba fini broj skuteraša, djelovali smo ozbiljno na cesti
U vožnji smo se smrznuli, baš je ledeno bilo, a onda nakon 2 stajanja došli smo do Bjelovara, svi u jednom komadu, skuteri na hrpi. Našli se sa ekipom iz Bjelovara i čekali smo 5 sati i početak vožnje.
Vožnja počinje i nakon 200m mi se ugasi skuter i nikako ga više nisam mogao upaliti, pa sam se vratio na početni parking i sačekao ostatak da se vrati. To što se dešavalo u koloni će netko drugi morat prepričat
Skinuo sam dekl i ništa sumnjivog nisam našao, izmijenio 3 svjećice i ne bi ga upaliooo... I najednom eto bande, nisam mogao vjerovat kolko ih se skupilo oko mene. Počeli su pomagati, al nikako da upali. Na kraju sam završio kod Ljube, al ništa nismo uspjeli, goriva ima, iskre ima, neki puta okrene takt, dva, tri, a većinu vremena ništa.
Eto, skuter je odlučio ne otić iz Bjelovara jer je valjda tamo drukčija, njemu bolja klima...
Na kraju sam se vratio ko suvozač Suhog i činilo mi se da je Pežo išao još bolje nego kad je on sam.
Eto, što reći ... puno hvala dečkima iz Zagreba što su me sačekali, hvala na svjećicama(Suhi, dobit ćeš sretnu čempionku nazad), a posebno hvala Ljubi i njegovoj ekipi i kaj mi je omogućio privremeni parking i dao sve od sebe da upalimo skuter, hvala Suhom i Josipu na prijevozu i hvala ostatku što ste bilo kako pomogli, bilo alatom, bilo dizanjem raspoloženja
suni, sad vidiš kako ti ne treba put od 1500km da se nešto pokvari, dovoljno je puno manje... a bez alata nigdje na duži put, ako ne zbog sebe, zbog drugih.