Ovaj tjedan mi baš ne ide. Zaplanirao sam otići do Zagreba, danas sam trebao u Rijeku, ali zbog povišene temperature i malaksalosti ništa od toga. Još bih se ja i uputio ali Ličanka je uporna i sve mi brani.
Ali kako mi junačko srce ne da mira, danas sam odlučio napraviti bar nekoliko kilometara.
Počelo je tako da sam gazdaricu izvjestio da idem malo upaliti Vespu jer cijeli tjedan nije radila. Postala je sumnjičava kada sam počeo navlačiti opremu.
Da nisam slučajno naumio kuda?-bilo je postavljeno pitanje...
Pa kada je već palim malo da je i razvozim, pa to je logično :laughing7:malo po gradu...
I tako ja zbrišem iz stana i na ugodnih 3 stupnja u plusu ravno prema Velebitu(imao sam cijelo vrijeme uključenu kameru i sve snimao).
Gore je bilo malo hladnije ali koga briga, u opremi je lijepo i ugodno.
Kada sam se popeo na Uru, iznad tunela na Baškim Oštarijama, isključio sam kameru i zapitao se kako je u podnožju Velebita sa morske strane?
I tako se ja uputim cestom prema Karlobagu. Kako se sa nekoliko mjesta vidi Karlobag, sjetio sam se Mrcine i par puta se zaustavio i škljocao malo. Skroz do Karlobaga nisam smio, jer bih produžio pšrema Senju a tada bi moj povratak domu svome bio upitan (osvetoljubiva i odlučna Ličanka
naoružana i opasna).
Uglavnom par kilometara od Baga, još sam malo škljocao, okrenuo se i vratio sa zebnjom
