Ja nikad nisam prihvatio cestu kao zdravo za gotovo, valjda zato nikad nisam ni pao, a pretrcao sam preko 200 000km na 2 kotaca, ako ne i preko 250 000km.
Neke dionice su "ziher" i tu se mozes opustiti, a pogotovo one koje predjes bar 2x u jednom danu, ovo sve ostalo je samo pitanje skorog vremena kad ces flisnuti jer je cesta nepredvidiva.
Do 70-80kmh se jos moze pratiti i uglavnom se ima vremena za reakciju, i puno rijedje iznenadjujes druge koji ti mogu oduzeti prednost, a sve preko je vec eksponencijalno opasno.
Pozeljno je znati slajdrati na mokrom, najlakse je kad padne snijeg, pun gas i izdrzi koliko mozes vrteci ga lijevo desno da ne dodirnes nogom pod. I onda kad te iznenadi na cemaforu ti samo like a boss odradis siluetu i odleprsas...
Zatim nije lose znati kako se dvokotac ponasa kad zablokira prednja guma, zadnja takodjer. Recimo ja skripnem trebama uvijek s prednjom jer je taj zvuk vise napet nago sa zadnjom, a i nisam primjetio da to netko radi jer je opasno.
Vjezbati sto krace kocenje na razlicitim podlogama, na onim skliskim mlras biti spreman spustiti obje noge kao kremenko, prepoznati trenutno stanje podloge, poznavati granice dvokotaca... Bolje je sve te situacije proci iz zajebancije nego se uciti kad se stvarno ukaze potreba za tim, jer onda se ukocis,zablokiras,napravis gresku...
Dalje, moras aktivno pratiti i citati druge sudionike u prometu, gledaj kao da ce te svi sjebat, na vrijeme skuziti zensku (danas 99% s mobitelom u rukama, ajme majko, ali ne telefonira nego pise poruke i ne jebe nikoga 1%, isto kao kad prelazi zebru, ili penzica za volanom) i radije ih pusti ili zaobodji u sirokom luku iako takvi mogu promijeniti smjer kretanja pod 90° jer su odrezali granicnike na servo letvama.
