SVI ZAJEDNO upalimo svijeću za tragično poginule vatrogasce na Kornatima! Zaista je teško napisati išta više jer u ovakvim situacijama teško se dolazi do ikakve suvisle rečenice..ne ponovilo se nikad i nigdje više... 

Stojimo nepomični, 
U oku suza .
Sa neba kiše 
Vratit ih ne može ništa više,
Drhtave ruke, očeva.
glasni jauci majki
ni bol u grudima njihove djece ... 
Njihova tijela predana zemlji… 
I zemlja plače 
Duh njihov, 
Iznad plamena
Zauvijek će bdjeti na mirom Kornata.
Tužno
U nama jeca, gorak okus šutnje… 
Nema ih više . 
Ne! nisu oni bezimeni 
Njihova imena
Živjet će vječno u našim srcima.
Skamenila se ruka, koja je vatru zapalila .
Skamenila se pomisao....
plačemo ovdje nepomični, 
Suza u oku .
Sa neba kiše... 
Vratit ih ne može 
Ne! ništa više.
Počivali u miru,neka im je laka zemlja!