Ja sam C/P sa VWCC foruma.. Nije vezano za skutere ali ima puno zanimljivosti!
1.dio
"PROČITAJ DO KRAJA. IMAJ STRPLJENJA JER RADI SE O TEBI, NAMA I ŠTO JE
NAJBOLNIJE O
NAŠOJ DJECI I UNUCIMA.
ISTINA O KOJOJ SE U HRVATSKOJ ŠUTI
Vozač kamiona iz Slovenije je negdje na TV-u rekao kako radi dnevno po
16-18 sati za golu plaću, bez plaćenih prekovremenih sati, bez
plaćenog toplog obroka. Kad bi se pobunio, kaže, to njegov gazda jedva
čeka, jer bi ga poslao na burzu i uzeo Rumunja koji bi mu vozio u pola
cijene, ali gazda istovremeno priča kako je u EU super, jer svaki
mjesec kupi novi kamion.
Bugarin (poslovni partner) priča kako je Bugarska živjela od izvoza voća i
povrća, a sada sve uvoze iz EU, dok se država sve više zadužuje.
Mađari pričaju kako su postali najamni radnici u (do jučer svojim)
vinogradima, jer su ih Francuzi najprije uništili s niskim (dampinškim)
cijenama, da bi, kada Mađari nisu više mogli vraćati banci kredite, od
banaka kupili za sitan novac gotovo sve vinograde. Tako se sada najpoznatiji
Mađarski vinogradi (Tokajac) nalaze u vlasništvu Engleza.
U Češkoj je EU prisilila vlasnike šećerana da zatvore tvornice, dok su
radnici završili na burzi, a sve zato jer EU ima previše šećera, a previše
šećera ima zato jer ga EU uvozi iz Kube i na njemu je puno veća zarada.
Njemačka je zbog prekoraćenja kvote dozvoljenog zagađivanja, prema sporazumu
iz Kijota, veliki dio prljave industrije prebacila u Češku.
Jedini čovjek koji je zbrojio dva i dva je češki predsjednik Klaus koji
tvrdi da je ulazak Republike Češke u EU čisti promašaj i u znak protesta ne
dozvoljava da se zastava EU izvjesi na njegovu rezidenciju.
Prošle godine u veljači sam jedne nedjelje u vijestima na radiju
u osam sati čuo u špici krajnje uznemirujuću vijest - U Mađarskoj građani
nezadovoljni s EU izišli su na ulice i krenuli prema parlamentu, policija
napravila barikade, očekuje se ono najgore. Uključio sam radio da čujem
vijesti, međutim Mađarska se nije više spominjala. Navečer sam s
nestrpljenjem čekao dnevnik na TV, o spomenutom događaju ni riječi.
Znači da je saborska komisija za informiranje već reagirala.
Nakon par dana stjecajem okolnosti sreo sam se s nekim Mađarima pa sam
upitao što je to bilo. Najprije nisu shvaćali na što mislim, a kada sam im
objasnio što je bilo na vijestima, odmahnuli su rukom i rekli 'Ma kod nas su
stalno neke demonstracije protiv EU'. E pa sada se pitam gdje je
demokracija, gdje je sloboda štampe, kojom se toliko busamo u prsa.
Tvrdim da je to zato jer bi protiv EU bilo ne 50% građana RH,
već 90%da ovakve vijesti prikažu na našoj televiziji. Bojim se da na kraju
građani neće niti glasovati o ulasku u EU, već će do tog vremena Sabor
promijeniti Ustav, pa će Sabor mjesto nas donijeti najbolje rješenje, a to
je ulazak u EU, jer znaju da su im izgledi da narod glasa za EU veoma mali.
Tako je bilo u Nizozemskoj i Sloveniji, kada su kroz
ispitivanje javnog mijenja shvatili da će narod biti protiv ulaska u EU.
Kada se puk pobunio što se nije izišlo na referendum, odgovor je bio:" Vi
ste glasali za našu stranku, koja je u svom programu imala ulazak u EU i mi
sada samo izvršavamo ono što smo vam u predizbornoj kampanji obećavali".
Nadalje, zašto Ustav EU nije prošao u Francuskoj i Nizozemskoj,
zašto su pribjegli Lisabonskom sporazumu, zašto Lisabonski sporazum
prihvaćaju parlamenti, zašto ga ne daju na referendum?
Zato jer bi prošli kao u Irskoj, a u Irskoj znamo nisu prošli.
Da li su naši političari svjesni toga što čine ovom narodu? Da
li su svjesni toga da će ulaskom u EU u vrlo kratkom roku sva dobra prijeći
u vlasništvo bjelosvjetske mafije i da će naš narod biti najamna radna
snaga, bolje rečeno robovi. Oni nisu svjesni da kada vlasnik plati porez na
dobit, ostatak dobiti završava van granica RH Samo ako je vlasnik Hrvat ta
dobit se opet investira u RH.
Znam dobro o čemu pričam, jer sam donedavno radio u stranoj
tvrtci i znam koliko novca je svake godine vlasnik odnosio iz RH.
Što je to potaklo sve naše stranke da u svojim programima
gotovo svi (osim nekih malih stranaka) imaju ulazak u EU. Kao jedini logični
odgovor nameće mi se misao da su kupljeni, jer bogatoj EU (s velikim
osjećajem za pronalaženje zlatnog rudnika) nije problem podijeliti našim
političarima stotinjak milijuna eura da bi ovi napravili sve što se od njih
traži. Njima investirati taj novac je kao meni dati prosjaku 5 kuna.
Zar nitko ne vidi da su vodeće članice EU (Engleska, Francuska,
Nizozemska, Portugal, Španjolska i Njemačka), sve od reda bile kolonijalne
sile, da su kolonije osvojili ratom, da su u tim ratovima poubijali milijune
ljudi iopljačkali sve što se opljačkati moglo. Ali sve što su oružjem
dobili, oružjem su i izgubili. Sada imaju muzeje pune umjetnina, zlata,
bjelokosti i dragulja, ali imaju i izdajnike (one koji su za njih ratovali u
vlastitoj domovini protiv vlastitog naroda), koji su im sada problem (U
Francuskoj: Marokanci, Tunižani, Alžirci, Mauri i.t.d.
London ima preko 50% obojenog stanovništva, a da ne pričamo o
tome na što liči Nizozemska) i izvor su kriminala. Sada imaju i jedno veliko
iskustvo, pa su poučeni Aljaskom, koju su SAD kupile od Ruskoga cara došle
do zaključka: što se otme oružjem, oružjem se može vratiti, ali što se kupi,
može se samo kupnjom vratiti, pa su sada krenuli osvojiti svijet na novi
način: globalizacijom.
Pročitajte malu plavu knjižicu EU-a, koja se zove Ustav EU-a,
u kojoj sve piše...
I sada su te zemlje lansirale priču o globalizaciji. Što se to
krije iza globalizacije? Globalizacija je kolonizacija bez ispaljenog metka.
I mi nasjedamo tim hohštaperima, koji nas uče što je to
demokracija, što je dobro, a što je zlo, a do jučer su sijali smrt širom
svijeta.
Istrijebili su cijele civilizacije. Najveći demokrati na ovome
svijetu, SAD, donedavno su imali robove, a do jučer se nisu vozili u istim
autobusima sa crncima, dok je Dubrovačka republika 1642. Godine donijela
zakon o ukidanju ropstva, dakle u vrijeme kada je Sjeverna Amerika još bila
engleska kolonija i nije postojala kao država (SAD su oformljene kao država
1776. godine).
I sada im je taktika da žrtvu najprije bace na koljena
(najčešće kroz financijska zaduženja), a onda dolaze s kovčezima novca,
odvjetnicima i ugovorima, pa sve vrijedno kroz kratko vrijeme promijeni
vlasnika, naravno za sitan novac, jer i kralj u pustinji, kada umire od
žeđi, daje kraljevstvo za kap vode.
Ja jesam za EU, ali ne EU s ovakvom politikom, politikom koju
vode
kapitalisti, a ne političari.
Kakva je to politika kada su kapitalisti zbog svoje
gramzljivosti, pohlepe i nepresušne želje za što većim bogatstvom svoj
kapital radi veće zarade prebacili u Kinu (gdje radnik radi za 1 $ dnevno),
a radnike uz čiju pomoć su stekli taj isti kapital šalju na burzu, da bi
robu proizvedenu u njihovim tvornicama u Kini dopremili u EU da je prodaju
svojim dojučerašnjim radnicima, koji sada žive od socijalne pomoći.
Tako su do sada uništili tekstilnu industriju u EU, obućarsku
industriju, načeli drvno- prerađivačku industriju, automobilsku industriju
i.t.d.