Zaustavi me maloprije, gospon na hondi, ja bez plastika, svijetla, zmigavaca...
nakon provjere dokumenata, kaze, ajmo na tehnicki, vozi ispred mene, kljuc je bio skroz u livo, ja ga okrenem jednom, kurblam, kurblam, normalno, nece upalit, govorim mu, nece upalit, on meni, ma oce oce, samo ti, ja i dalje, kurblam,kurblam, upaliti nece, i kaze mi, makni nogaru
, ja ga maknem, sa nogare, i normalno nece upalit, kaze on meni, pa si upalio kontakt, ja njemu, pa jesam, vidite, i opet, ga okrenem u livo, pa jednom u desno, kurblam, a ono nece da upali, nakon jedno par min. pokusaja, kaze on meni, ajde, skini tablicu, ja njemu nemam kacavidu, kopa po motoru, nađe alat, i sav sretan mi kaze, evo ga, da mi kacavidu, kazem mu, ne, necu si skidat tablicu (btw. tablica je bila na deklu), i krene on skidat, a zovu ga na voki toki, neko sranje bilo, odvrce, odvrce, a tablica ne ide dole, pita me, sta ima odozada matica
, kazem mu da, i lik kaze, ajde, imas srece danas, da ga nisi vozio do doma (mos si mislit) i ode.
dali u autu, na skutu, me zaustave, divim se njihovoj inteligenciji, i neka, bolje za nas!
