u davnim vremenima, kada sam i sam podosta pio, radio sam u klubovima lijecenih alkoholicara kao terapeut... bio sam jako isfrustriran relativnim neuspjehom svojeg rada i svaki otpor klijenata doživljavao vrlo osobno. tek puno kasnije sam shvatio da i svega nekoliko uspješnih terapija tijekom dugih godina ima nemjerljivu vrijednost, barem iz aspekta onih ljudi koji su uspjeli i njihovih obitelji, bez obzira i na činjenicu da je moja uloga u tome bila sasvim sigurno posve marginalna... Drugim rijecima, bitno je pozitivno djelovanje u polju, a na drugima je da to prihvate ili odbace. Njihova je sva zasluga uspjeha ili gorčina poraza... No, dok god nam je života, otvorene su i sve opcije.