Na pocetku srednje je bilo jebackog maltretiranja, u sjecanju mi je ostala "igra" s lopticom od hrpe papira obljepljena selotejpom. Ako te loptica pogodi i ne uhvatis je, njih 5-10 te solidno izmasiraju sakama i nogama, ponekad i stolicom, cesce ruksakom u glavu, brutalnost je iz dana u dan napredovala, kao i selekcija, od najslabijih prema jacim. Loptica je iskljucivo doletavala neocekivano i najcesce s ledja. Najslabiji su najvise dobivali, ja sam bio dobar sa svima ali se nikad nisam trpao u supak, zato su me i odmjeravali, znao sam da cu doci na red jer nisam klosar.
I tako je dosao moj dan, za vrijeme malog odmora u ucionici, pogodila me lopta u rame i pala je na pod. Ekipa me sterala u kut, a ja sam se pregradio sa stolom - hipotenuzom. Pocelo je maltretiranje, njih 10-ak, gruvanje sakama i tako to. Kad je adrenalin proradio digao sam stol iznad sebe u sekundi s namjerom da ga bacim na frajere. Ekipa se momentalno usrala i ucionica je bila prazna. Od tada sam uzivao respect i nisam imao problema.
2 god. kasnije, nasilje je opet bilo IN, samaranje. Tko uzvrati, naj#bo je. I tako sam uzvratio i obiljezio glavnog dzeka cini mi se na arkadi. Tada je nastao mir.