Zima je prilika da se podsjetim gdje sve nisam bio, a ostalo je jos jako puno toga, sto nije nemoguce
, pa sam nabasao na ovu temu i vidim da su riknuli linkovi, stoga cu odraditi korekciju 18. posta. Covjece, 5 godina je proslo, a ovo je bio Trip okidac, jer jednom se zivi
REZIME
Evo me stigao, krenuo u 8:21, vratio se u 17:11h, pregazio 435 kilometara, potrosio 13,5 litara benge iliti 122kn.
Rutu sam izmjenio pa je tekla ovako: Zg-KA-Josipdol-Senj-Sv. Juraj-Sjeverni Velebit- i istim putem natrag.
Ne osjecam se uopce pregazeno, niti mi je dosadilo, mogao bih jos trecinu odvaliti
Puklo me vecer prije i jutros sam zapalio. Svidio mi se ovaj nrg kako je utegnut i kako je upravljiv pa jednostavno nisam mogao cekati. Doduse s Powerom najbolje vozim od tih Piaggia, a jedino s Yamahom struzem nogare.
START
Prvih 19km napravio do my pekar.
Sisao s bicikla i jednostavno sjeo na pravi skuter, kupio burek, jedan rezerve, natocio i krenuo u 9:00h iz Stupnika.
Stigao u Karlovac - 9:46h - 64km
Nakon Karlovca i Duge Rese, kroz one Zvecaje, imao sam predobru voznju, naime teretni vlak uz samu cestu je picio svojom prugom, a cesta se prebacuje sad lijevo sad desno, i svaki put sam isao uz vlak, dosta je trajalo, zanimljiv dozivljaj, kao da se trkas s vlakom
Nedugo zatim se nazire preostalih i najzajebanijih 60km puta - 10:27 - 112km
Prolio janu i natocio pravu meku vodu
- 10:38 - 118km
U 10:50h osvojen prvi vrh, cesta odlicna - 129km
Nakon toga preostaju jos samo 3 brda
Random
I evo me na onom zadnjem (Vratnik) u 11:28h - 165km
Uletio u Senj nedugo zatim i napravio pauzu 11:51 - 181km.
Prvo tocenje nakon Zga (fala kiti labudovoj jer je onaj BeBe prenaporan, bas na svakoj benziskoj moram stati, al zato ide ko zicara uz brdo
).
Cim je do cepa, ide se bogu iza nogu (inace tocim na svakoj benziskoj, najjeftiniji benzin i nikad problema)
Mrzlo moreno
Dilema u kojem smjeru ici, cesta prema Delnicama je ipak nezanimljiva
Picim magistralom od Senja prema jugu
Jedna stvar me sjebala, ocekivao sam suhu cestu na magistrali, medjutim na onim jebenim usjecima kroz koje prolazi cesta je skoro cjelodnevna hladovina, i kako je sunce nisko, cesta ostaje vlazna, i to se ne primjeti bas jasno, tj. primjeti se ako se normalno vozis. Jebiga to sam predvidio, mislio sam, na primorju sam, tu uvijek puse bura...
I przim jadni skuter magistralom, cesta ko droga, samo te navlaci da ides isprobavati granice, medjutim nemam najbolje gume niti je pravo vrijeme, ali dosta brzo se vozim na ravnom i u duzim zavojima, priblizavam se desnom zavoju u usjeku gdje je vlazna cesta, cim sam poceo obaranje zadnji kotac mi krene klizati prema ravno i u toj milisekundi necija noga me ispravi i tek onda osjetim jezu da je skut poceo ici dijagonalno, i skuzim da sam refleksno nogom odreagirao. Do tog trenutka sam se opusteno przio kroz zavoje duplo vise od trenutne potrebne izvedbe prstena na variomatu.
A prije toga se sjetim jebene statistike da se na toj magistrali desilo mnogo sranja, i razmisljam da ne zaj****.
Na srecu samo je djon obiljezen
To me skuliralo i odlucio sam zaboraviti voznju magistralom i odgoditi za prikladnije godisnje doba.
Zbog toga sam kod Sv. Juraja skrenuo lijevo prema nacionalnom parku Sjeverni Velebit.
Ta je cesta vecinom osuncana, jasno se vidi kakva je situacija, a gore pri vrhu je takodjer suha cesta iako je gusta suma sa svih strana, siroka, vrlo dobra i cista cesta, 24km do ulaza u park. Nagibi su zajebani po 15% za male skutere, pa treba malo stati.
Gore je bolesna tisina, u snu nije tako tiho
Na ulazu u park sam popricao s jednim gospodinom, malo se raspitivao o cestama i dobio korisne savjete, zaboravio slikati.
