Za sebe mogu reći da sam smirena osoba. I drugi to kažu za mene, barem oni koji me dobro poznaju. No, sve ima svoje granice i danas je ta granica dosegnuta.
Najjednostavnija radnja koja je trebala biti napravljena nije napravljena. Sve što je trebalo bilo je poslati dio iz Splita za Zagreb. Dobio sam čvrsto obećanje da će to biti upravo danas. I pogodite što se dogodilo? Baš ništa. Vilica nije došla. Sada znam da si s tim obećanjima mogu rit obrisati.
Ovih dana sam se naslušao svega i svačega u vezi ovog kvara. I kada proberem ljude kojima znam da mogu vjerovati, vilica neće ništa riješiti. Možda će manje vući ili početi tresti. I kada bi se nekom magijom riješio taj problem, opet ostaje pitanje kako ostati u nekom poslovnom odnosu naredne 2 godine sa firmom koja ne može poslati jedan komad željeza iz Splita u Zagreb na vrijeme? I to ne malo vremena. Ili koja me vuče za nos 2 tjedna? Ne da ne mogu napraviti ništa. Ne rade ništa 2 tjedna na rješavanju mog slučaja. Možda nisam važan ili sam dosadan. Možda misle da pretjerujem, ali samo ja znam kakvog to utjecaja ima na moj privatni život. Naravno da sam ljut jer sam bacio novce na stvar od koje nemam baš ništa. Od opravdanja ne mogu voziti. Koliko god ona bila valjana. Nitko nije sam na svijetu i ima nekoga tko ga može zamijeniti. Ili, ako nema, kakva je to firma?
Možda će imati primjedbe na to što sam objavio javno na forumu. Ipak mi je lakše kada svoju tugu podijelim s drugim ljudima. Vidim da ima ljudi koji me ovdje razumiju. I tako mi je već lakše.
Ne, novi skuter isto tako ne bi riješio ništa. Što bi bilo da se i taj novi pokaže neispravan? Nije baš da imam puno povjerenja u Piaggio. Naglo sam ga izgubio. Od predivnog, novog, skupog i moćnog skutera dobio sam servisni eksponat. Sama registracija skutera mi je tlaka nakon ovoga. Izgubio sam i vremena i živaca na slušanje bajki.
Ja sam digao ruke od toga. I od skutera i od vožnje na dva kotača. Ne ide. Samo ovaj je zadovoljavao moje kriterije. Svaki drugi bi bio težak kompromis. Tek sada razumijem koliko je dobro bilo moje staro prdekalo. Taj nije vukao niti na jednu stranu niti je tresao. I svaki puta je palio bez ikakvog problema. A bio je star 12 godina. Ne treba siliti nešto što ne može proći. Nisam baš za ići glavom kroz zid. Barem ne sa ovakvim stvarima.
Imam auto koji imam i s njime trebam biti zadovoljan. Teško ću opet ići u ovakvu avanturu. Ne mogu.