Poz. ekipa
Već duže vrijeme sam imao ideju tj. želju da ja i moja bolja polovica (čitaj žena) odemo na Vis. Pošto živim u Cavtatu tj na kraju lijepe naše odlazak u Split na trajekt je zahtjevao prijevozno sredstvo (auto), međutim kako su ljeti velike vrućine i ogromne gužve nije mi se dalo na put sa autom. Umjesto toga pala mi je na pamet ideja da odemo sa skuterom do Splita. Već 9 godina imam mali skuter Peugeot speedfight 2 206 WRC koji me služio bez ikakvih većih problema (za svaku pohvalu) sve ove godine i mada sam sa njime već bio na malo većim izletima (Lastovo, Budva, Korčula itd.) nisam bio baš samouvjeren da će put proći bez problema. Ovaj moj skuter je malo poboljšana verzija sa kitom od 70 cc, sportskim variomatom i prijenosom koji sam prilagodio svojemu načinu vožnje jer u konačnici meni ne treba brzina nego snaga da može voziti pristojno sa dvoje putnika na njemu. Iz toga razloga nemam ni sportski auspuh jer živim u mirnom susjedstvu i ne želim raditi buku kada ujutro idem na posao ili kad se vraćam navečer kasno itd.
Prvenstveno, malo me osobno bilo strah radi prometa ljeti, ne radi sebe nego radi turista koji dolaze kod nas i većinom ljeti su strašno neoprezni i rade velike greške u prometu. Nakon par ispijenih kava sa prijateljima koji također imaju motore (veće) i njihove iznenađenosti mojom idejom povećali su mi moral za 100% i tada sam donio odluku da se voziti mora.
Iz nekih svojih razloga, a malo sam čitao i po forumima da je potrebno nositi nekakav potreban alat u slučaju kvara i td. (mada se slažem) nisam htio ništa nositi sa sobom osim papira i naravno opreme (kacige, pojasa itd.)
jer sam bio uvjerenja pošto moj motor ja osobno održavam (Haynes je zakon) znam svaku sitnicu na njemu i potencijalni problem koji se rješava tijekom zime da ljeti motor bude ispravan.
Nakon priprema, nalaženja sobe i organizacije rute (Via Michelin) i stajanja pala je odluka da se ide, pa kud puklo da puklo.
Rezervirali smo smješataj na Visu i odlučili da idemo 08.08. oko 14:00 (nismo mogli ranije radi posla) i planirali smo stajanja tijekom puta za kave, hranu i kupanje.
Došao je i taj da te smo krenuli malo ranije oko 13:45, te je prvi dio rute bio do Neuma gdje smo kupili osnovne namjernice u slučaju da budemo kasnili i sl., te smo planirali stajanje u Opuzenu oko 30 min (kava , piće itd.) Prvi dio rute je bio očajan jer je taj dan bilo 38 C i doslovno smo se skuhali mada smo bili lagano odjeveni i namazani kremom protiv sunca, te smo prešli oko 80 km za 2:00 h (1:50) što je bio očajan prosjek jer smo do Dubrovnika se potezali u koloni koja je milila, a na granici smo čekali 20 min. Mada smo ostali dio puta dobro vozili nismo nikako mogli popraviti prosjek.
Pomno smo planirali da stajemo svako malo je bi se ukočili i tada vožnja nije nimalo ugodna. (zaboravio sam napomenuti da sam dao sic da mi tapicira profesionalac koji je ugradio ekstra spužvu da bude udobniji)
Krenuli smo iz Opuzena prema Makarskoj i tamo planirali stati te je taj dio rute bila najbolji , bez prometa i problema te smo stigli za otprilike 1 sat i stali na odmor (na rivi popili pivu i odmarali noge).
Nakon kraćega dogovora pala je odluka da idemo za Split direktno bez kupanja, da imamo vremena kupiti kartu i sl. pa ako budemo imali vremena idemo na Baće se osvježiti.
Krenuli smo iz Makarske i tu je postalo problematično jer smo se sljedećih pola sata potezali iza nekog Poljaka koji nije znao gdje će stati i vozio je doslovno 40 (ne krivim vozača bolje biti oprezan i živ pogotovo kad neznaš cestu), te smo naletili u Omišu gužvu od valjda 100 auta koji su samo stajali i tu sam malo zaobišao aute i nastavili smo voziti dalje. Sljedeća gužva je bila prije Stobreča i tu je bilo očajno te sam na kraju zaobišao sve aute i nastavio prema Splitu.
Napokon smo došli u Split i parkirali se na rivu ali smo radi svih zaostataka putovali skoro 6 sati ( manje od 6 sati putovanja i manje od 5 sati vožnje otprilike) te nismo imali vremena za ostale aktivnosti osim kupiti karte popiti piće na rivi i čekati trajekt.
Osjetili smo blagi umor ali ništa strašno jer smo oprilike bili spremni na to i već smo vozili duže rute zajedno.
Ukrcali smo se na trajekt i otplovili na Vis i na trajektu smo se izležavali ko morževi jer nije bilo puno ljudi te smo cijelo vrijeme bili na gornjoj palubi i nije uopće bilo hladno kako to inače zna na moru biti.
Trajekt je došao u Vis našli smo našu sobu prošetali se malo poslje i u krpe.
Sljedeće jutro oko 8 pala je jutarnja kava (i update na Facebooku). Moram pojasnit da je moja žena cijelo vrijeme stavljala na Facebook slike i komentare tijekom puta.
Iz Visa pošli smo na Komižu (12 km) i na izlet u modru špilju koja je prekrasna, te na ručak u poznatu Jastožaru i nakon tog nastavak obilaska otoka.
Obišli smo sve moguće i nemoguće dijelove Visa u jedan dan, te je više nego dovoljno jedan cijeli dan za obić Vis.
Palo je kupanje na plaži Srebrna i more je bilo 28 C (da 28), te smo se praktički iživljavali u kupanju 3 sata.
Nakon toga povratak u grad Vis, sređivanje i noćni život većera, piće šetnja i opet piće (kao pravi furešti).
Povratak je bio planiran 10.08. u 11:30 za Split pa kako bilo, te smo 10. se vratili za Split (14:20) i polako nazad i tu smo imali više sreće u prometu i više sreće sa vremenom jer je tada u Dalmaciji bilo veliko nevrijeme i jaka kiša koju mi nismo ni vidjeli. U povratku također dva veća stajanja (hrana, piće isl.) te smo došli u Dubrovnik oko 19:30 (bilo je sve mokro, taman je prestala kiša).
Nakon svega bili smo umorni ali pozitivno jer smo ostvarili prekrasan izlet i dobro se proveli, a motor tijekom cijelog puta nije ni zakašljao a kamoli pokazao bilo kakve znakove kvarova.
U tri dan prešli smo oko 550 km a prosjek potrošnje goriva je bio između 3,5 i 4 l po 100 km.
Za ovakav poduhvat (mislim sa malim motorom) morate imati samo volju i naravno novce za gorivo a ostalo će se već nekako organizirati.
Moram se zahvaliti prijateljima na podršci i naravno mojoj Luciji koja je prošla cijeli put bez problema.
I još jedna a ne manje vrijedna " Four wheels drive buggy , two wheels drives soul"
lp svima
Antun
