Vjerni Sivko
vespa juri kano gorska vila,
nenadmašna to je, bajna pila.
na njoj jaše junak, k'o u priči,
za njim trče razdragani psići.
jalni su mu i staro i mlado,
svi bi vespu pojahali rado,
al' naš junak o tom ni da čuje,
jezdi dalje, zavidnike psuje.
što Bukefal Aleksandru bješe,
vjerni konjić brižna gospodara,
to je Sivko, što pod R.E.-om pleše.
takvog nije im'o ni drug Tito,
plavi oblak što za sobom stvara,
dok prducka, otmjeno - kroz sito!