predobar filim, jedan od najdražih na jutubu, da se odma nadovežem, ovo je napisala jedna moja frendica u 2. srednje i rad je nagrađen:
Moje ime je Bosna i Hercegovina.
Ja sam zemlja, premala za tudje, prevelika za svoje. Bila sam sjedinjena, onda razorena, potom rascjepkana. Ja sam majka tri musketira. Brata a ne brata. Komsije a ne susjeda. Sevdaha a ne zore. Ja sam ceznja za toleranciju, i mir za spokoj majkih poginulih sinova.
Ja sam siromasna cestama, konvertibilnim markama, jedinstvom. Ja sam sama. I moja priroda vene poput uzbrane ruze. Moja djeca me se stide, i odlaze od mene prije vremena. Ja ostajem sama, i napustena.
Moje rijeke su slile u sebe krv, moje zemlje su zasadile grobove, moje kuce su nestale u plamenu. A ja tonem, na dno bez dna. Jer ja sam majka tri musketira, sa tri jezika. Ista a tako razlicita.
Moje ime je Bosna i Hercegovina. Moj kamen sa doline juga, ostaje neotesan, moja krosnja sa vrha brda ostaje neuzbrana, moja voda neispijena.
Jer su u me ugradili mito i korupciju, i nizu se djamija do djamije, crkva do crkve, iz inatstva, i izdajnickog bratstva. Jer ja nemam posla bez koverte, i imena bez amidze.
Jer mojim hodnikom nije vise fol prostrijeti cilim, vec parket od hrastovine iz susjedne sume. Jer moje ime je postalo asocijacija za kutak na kraju svijeta. Gdje je mrznja tangenta ljubomori, lopovluk hipoteza neskromnosti i imastvu, i sreca paralela u nadu za bolje sutra.
Al' ime moje, ne znaci nista, kao zelenilo koje me krasi, i planine sto dosezu nebo. Moj becar, i moje svejedno kad zasvira tamburica. Moje rijeke sto teku pored deke sa mezom i djezvom na zaru. I miris njene kave. Turske a domace. I ja nadjem svoj spokoj, kad je nada najmanja. I vidim sina, sa povratnog puta, s koferom od naslijedja. Kako grli brata a ne brata. I znam da postoji ono nesto u meni, sto je jedino. Jer ja sam majka. I kojim god putem posli, stranci nisu samo u meni.
I krv ce se isprati, i grob prezaliti, i kuca izgraditi kada shvate, da nije bitna marka, i siromasna cesta. Vec ja, i ljubav moja, unistena al moguca.
Jer majka ce biti tamo gdje je nastala, i dati od sebe sve sto je imala. I miris njen i zvuk i jedinstvo njeno, su nada. Da ce opstati tamo gdje je nastala. Moje ime je Bosna i Hercegovina. I ja sam jedna ali jedina.
