Nakon prospavane noći podijelio bih iskustvo jučerašnjeg dana s vama. J...m ti Murphyjev zakon. Dakle registracija mi istječe 5.7. Znao sam da moram promjeniti gume prije tehničkog jer me rođeni otac nebi pustio sa ovim plastik fantastik borosanama koje su bile na skuteru. Odluka je pala na Pirelli angel. I tako naručim ja gume prije 20-ak dana, prodavač kaže tu će biti tjedan prije registracije. Ok. Platim gume i montažu. Sve super 5. Ali gume zapele u kontejneru u Rijeci. Jučer zadnji dan prije isteka registracije dobijem termin u 17.00. Stigle gume. Iza posla riješim osiguranje, odvedem skuter na mjenjanje guma sat vremena prije termina da se ohladi, da se ljudi ne opeku na vreli auspuh. Mijenjanje guma je otprilike sat vremena. Do 18.00. Ok. Stignem na tehnički-rade do 20.00. Odem u obližnji centar izgubiti sat vremena. I tako šetuckam ja, ovaj dućan, onaj dućan. Sve obišao u 30 min. Ne znam zašto žene gube sate i sate u šoping centrima. 17.45 uputim se nervozan lagano prema servisu, zvoni mob. Servis. Zapeo motor prije mene, nisu još krenili mjenjati moje gume. Pas mater. Neće početi prije 18.30. Meni ludilo u glavu, kad ću stići na tehnički? Ajmo opet šetanje po centru, pa ne mogu više šetati, pa izađem vanka na autobusnu stanicu gledati aute i motore šta prolaze, na stanici vruće, gori, pa se uputim od nervoze prema servisu, pa opet sunce vrućina, pa pređem preko ceste sjesti u hlad na zidić, tu me živog zakolju komarci. Koljite glođite ja na sunce ne izlazim. Never ending day a sat kuca tika taka. Ne mogu više idem u servis viditi di je zapelo. Izlazi serviser nasmješen i kaže ajde s menom u garažu taman tebi mijenjam gume. Kakvi centri, kakvi bakarači. Servis, miris ulja i benzina. 100 motora i skutera unutra. I klima radi. Milina. Čovjek razgovorljiv, pedantan, baš ga je gušt gledati dok radi. Ali sat kuca tika taka. I tako u 19.30 gotovo. Kao kamikaza odjurim na tehnički. 19.35. Ulijećem ko saveznici u Normandiju na pult, plaćam pregled. Uh. Napokon. Olakšanje. Jedan motor ispred mene. Stignem. Skuter tvornica. Nema prerada, blokade, tvrđeg federa, nema vasionskih modova međuubrzanja, stage 123 vol.2, čak nisam ni monster naljepnicu nakeljio da dobijem na krajnjoj brzini. Prolazim tehnički u 5 min nadam se. 19.50 zove mene unutra. I neverending day se nastavlja. Pita mene čika ispitivač kakva su ti ovo prednja svjetla? Ja zbunjen. Kakve su ovo led diode? Zašto si ovo stavljao, ne možeš proći tehnički. Kako ne mogu, pa to su tvornička svjetla. Dnevne led diode. Zašto su plave boje? Pa nisu plave nego hladno bijele. Šta si dirao po svjetlima? Nisam majke mi. Iskopam na mob test iz motopulsa i u njemu slika prednjih svjetala. Čiko ispitivač ne vjeruje. Zove kolegu, kolega zove kolegu, kolega zove tetu s pulta, teta s pulta zove čistačicu, čistačica nema više koga zvati jer su svi oko skutera i gledaju u svjetla i naslanjaju onu PLAVU podlošku ispred svjetla na kojoj ispitivač drži papir na kojem piše i pitaju jedan drugoga koje je boje svijetlo na PLAVOJ podlozi. Kao konzilij prije operacije. Ja j... mater tajvancu šta nije stavio fenjer naprid a ne neke led diode. Nije to za nas. Ne vjerujem svojim očima. Odoh vanka zapaliti cigaru dvi od puta pa mi javite dijagnozu. 20.10. Zovu me prošao si tehnički. Ali moraš doći sutra platiti cestarinu i po pečat jer fiskalizacija je do 20.00.
Onako cili nervozan, znojan i smrdljiv jedva čekam doći doma otuširati se jer sam ujutro od 5 sati na nogama. U to zove zakonita i kaže malome su ostale kupaće kod prijatelja. Jasno kao dan da trebam ići na drugi kraj grada. Zašto bi ostavio kupaće kod prijatelja koji živi nasuprot nas. Kad završiš skupi ih. Ja se pokunjim i odem još i to obaviti jer NJENA zapovijed je zakon i nema prigovora.
