Posjedujem Vespu GT200 iz 2003. (198 ccm, 4T, variomat, 20 ks, 115 km/h) i Vespu PX200E Arcobaleno iz 1988. (198 ccn, 2T, 4-stupanjski ručni mjenjač, 12 ks, 105 km/h) Evo nekih usporedbi iz prve ruke...
Vespa GT je klasičan veliki skuter s variomatom i uobičajenim, standardnim rasporedom komandi. Brz, udoban, siguran i pouzdan, s kotačima od 12 cola i diskovima na oba kotača promjera 220 mm, jedino se specifičnim, prepoznatljivim obličjem, samonosećom jednodijelnom šasijom i karakterističnim zrakoplovnim ovjesom razlikuje od mase sličnih, serijskih proizvoda...
Vespa PX proizvod je jednog drugog vremena, kada se na crpkama točila mješavina, kada je kick starter bio standard, baš kao i gume sa zračnicama... Vespa je s mjeračem razine goriva, širokom podnicom, sa polugom stražnje kočnice i prostranim pretincem za sitnice u dobro odmjerenom vjetrobranu, u vrijeme kada nikome nije padalo na pamet nositi kacigu bila izuzetno napredno vozilo...
Vespa GT je atraktivnija, snažnija, startnija, brža te sigurnije i brže koči, a uz to je udobnija za pojedinačnu vožnju i vožnju u dvoje te ima zadovoljavajući prtljažni prostor u odnosu na model PX. Ipak, radi se tek o dobrom, prestižnom suvremenom skuteru. Model PX sporije bježi na semaforima, razvija 60 posto snage i postiže dobrih 10 km/h manju maksimalnu brzinu od modela GT. KOčenje je složenije i nepouzdanije: zadnja kočnica doboš je super, ali treba vremena da se stisne, uz doziranje, dok je prednju dobošicu ponekad potrebno zvjerski stisnuti... Ipak, užitak vožnje je nemjerljiv! Naravno, treba truda da se nauči vozit pa da se prtljanje s mjenjačem, kvačilom i pedalom kočnice pretvori u gušt!
