Razgovara odvjetnik s klijenticom koja se želi razvesti.
- Pije li vaš muž?
- Ne, ne pije.
- Droga?
- Ma nema pojma što je droga.
- Malo zarađuje?
- Ne, ima plaću tri tisuće eura.
- Tuče li vas?
- Ne, ne pada mu na pamet!
- Ne brine se o djeci?
- Jako dobro se brine o njima.
- Vara li vas?
- Nikad me nije prevario, nije on takav.
- Ne pomaže vam u kući?
- Pomaže. Radi mnogo stvari.
- Pa koji je onda razlog za rastavu, draga gospođo?
- Sve on to radi, ali da ga vidite s kojim izrazom lica…
Priča Mujo:
- Je l’ ti se ikad desilo da se tol’ko zbuniš i da izvališ nešto što nisi mislio?
Haso:
- Ne kontam.
Mujo:
- Pa znaš ono, umjesto onog što treba da kažeš, kažeš ono o čemu misliš. Pa evo, neki dan ja bio u Zenici. Dođem na autobusku, a tamo komad boli glava. Sise k’o lubenice, faca, oči, usne, kosa, sve dobro. Pa tu ti se ja sav sj**** i zbunim i umjesto da kažem “Jednu kartu do Sarajeva”, ja izvalim “Jednu kartu do Karajeva”, jer sam zamislio kako je karam. Kontaš sad?
- Aaaa, kontam, kontam… I meni se to desilo neki dan. Sjedim ja sa Fatom uj’tru u kući, pijemo kafu i umjesto da kažem “Deder mi dodaj taj šećer, matere ti”, ja izvalim: “Život si mi uništila, kurvo! Pička ti materina!”
Vjerojatno sinoć nisam smio voziti kući iz kafića.
...
Pogotovo zato jer sam do tamo došo pješke.