Evo ako netko trazi posao i pun mu je ku..c svega neka pokuša sa ovim...
POSLOVNI ŽIVOTOPIS NEPOZNATE KANDIDATKINJE
(DA NE KAŽEM JUNAKINJE ))
"Potpuno sam nespremna za rad pod pritiskom kao i na prekovremeni rad,
osim ako je debelo plaćen. Iskreno me zabole za ciljeve vaše tvrtke ako plaćom
ne mogu pokriti sve tekuće troškove plus da mi ostane za malo garderobe, knjiga,
putovanja, izlaske, sport i zezanje. Funkcioniram po načelu: „Kol'ko para, tol'ko muzike“.
Imajte na umu da me uza sve to uopće ne zanima je li vaša cijenjena tvrtka
u plusu, minusu, pod administrativnom zabranom ili istragom financijske policije.
To nije moj problem. Očekujem da sve svoje zakonom predviđene obveze izvršite na
vrijeme, kao i da poštujete sve praznike i godišnji odmor.
Nadam se da razumijete da ću vas napustiti čim nađem nešto malo
bolje, a u međuvremenu se još nadam da ured ne počinje s radom prije devet
jer se teško budim. Radni dan započinjem velikom šalicom dobre crne kave
pa očekujem da ista stoji na raspolaganju, zajedno sa zalihama nesa i mlijeka koji
će mi zatrebati negde oko podneva. Najdalje, oko jedan me uhvati teška fjaka pa
očekujem da mi tolerirate jedan muzički intermeco iztreštan preko zvučnika na mom
osobnom računalu. Katkad ću samo meditirati u ambijentalnu glazbu, ali ponekad
računajte na Madonnu ili već nešto plesno uz što mogu malo odtancat i razdrmat
ukočene mišiće.
Komunikativna sam i ugodna s pristojnim i ljubaznim ljudima, a za nadmence i drkadžije
imam kratak fitilj. Psujem na nekoliko svjetskih jezika, ali ozbiljnu korespondenciju i razgovor
vodim samo na hrvatskom i engleskom pa mi se, molim vas, nemojte preseravati
s multinacionalnim korporativnim tripom jer vam je i to što dvaput godišnje sklopite
neki dil s Bosnom i Crnom Gorom uvrh glave i previše.
Studirala sam 100 gladnih godina, ali smatram da je uspjeh što sam u ovoj prekrasnoj zemlji
uopće išta uspjela završiti. Usavršavam se stalno i bez vas jer sam radoznala i mislim da život
ima smisla i bez umiranja na poslu te da nitko od nas s osamdeset godina neće sa sjetom
pogledati na mlađe dane i pomisliti: „Ah, da sam barem više vremena proveo na prekovremenom
i seminarima. Često mi se događa da u radno vrijeme zapadnem u takozvani daydreaming
pa vas molim da me ne prekidate naglo, možda budem usred neke genijalne zamisli.
Reagiram samo na pozitivnu stimulaciju. Ne gušite s testiranjima i ostalim budalaštinama
koje nazivate najdebilnijim korporativnim terminom koji je ikada izašao iz ljudske lubanje –
„ljudski resursi“. Nismo nafta i ugljen, dovraga! A ako već inzistirate na preseravanju s tim
zapadnjačkim forama, onda ponudite i zapadnjačku plaću i uvjete rada. To što ste pohađali
dva, tri seminara, ne čini vas obrazovanom osobom, a bogme ni prodornim, sposobnim ni
uspješnim rukovoditeljem. Pardon, menadžerom. Znam da ljubite tu riječ skoro više nego
sliku svoju.
Što se pak mene i mog usavršavanja tiče – ono što ne znam, naučit ću, nisam debil.
I, da, postoje stvari koje bih u životu radila iz čistog entuzijazma i potrebom za napredovanjem, ali
vas sa žaljenjem moram obavijestiti da to nije posao koji nudite."
Srdačno Vaša…
----------------