Evo kak je dan meet-a prošao iz moje perspektive:
Prvo bili kod Rakitja00 u Rakitju (
) i probali jednog jako ljutog runnera sa prerađenim due+ plusom i nardom. Samo da napomenem da je na njemu električna Bosch vodena pumpa i Nardo je već počeo "cvjetati" gore kod topa od temperature. Motor ide prebolesno. Ispod 3/4 gasa trokira i nemoguće je krenut. Ali na fol gasu kad zaore, i mojih 110 kila je digo na zadnji s tim da sam se pomaknuo naprijed da se to ne desi
Nakon toga sjeli smo na naše skutere koji su se naspram onoga ponašali ko Golf dvojka dizel (
) i krenuli lagano prema dottoreu.
Obratite pažnju na ovog konja sa rozim ušima
Kad smo stigli na kremić tamo su bili već SS-ovci i nekoliko MS-ovaca
Nakon koje minute stigao i ostali dio ekipe
@zich se pohvalio sa svojom novom sponzorskom majicom
... i tek nakon malo boljeg pregledavanja "zvjeradi" shvatili smo da ovaj rox zapravo nema ni dekla
Zich nije mogo dočekat a da barem jednom za dobar dan ne napravi jedan krug po parkingu. Al doslovce KRUG
Nakon svega upalili smo pile i krenuli na cugu. Nakon dvije Velebitske tamne, shvatili smo da nas je naš počasni član Robert izdao i otišao kod druge ekipe
:
Budući da je ekipa odlučila krenuti do parkinga pred hotelom Holliday gdje se održavao stunt, krenuli smo u dvije skupine po gradu, polako ali sigurno prema tamo
Došavši tamo ekipa je već bila u punom "žaru":
Srećom pa smo uspjeli tamo biti 15 minuta nakon čega su počele debele kapi kiše, zatim pljusak i na kraju tuča!!!
Imao sam kabanicu ali sve kaj nije bilo pod kabanicom je bilo mokro do kože. Sakrili smo se ispod nadvožnjaka kod Metroa i sva sreća pa je po vjetru padalo po nama tako da smo bili mokri htjeli mi to ili ne.
Nakon 20 minuta čekanja nismo više mogli izdržati i krenuli smo po tom pljusku svako na svoju stranu. Sve bi to još bilo u redu da se meni nije el. blokada počela uključivati jer nisam dobro zašerafio masu i nisam se mogo voziti preko 45km/h i trebalo mu je pola minute do te brzine. I svaki semafor na horvaćanskoj crveno.
Srećom imao sam iza sebe jednog kompanjona, malo stariji tip sa ženom na nekom kinezu
Prolom oblaka nikak da stane, put do Savskog Gaja (kod Dottorea) postaje sve duži. Semafori su uporno crveni, meni poplava u tenesicama...
Nakon seanse cijeđenja čarapa i hlaća (i majica, kako kod koga
) odlučili smo da moramo osigurati si prijevoz do doma. Ja popravljao Roxa, Luka Stalkera, a Dottore nas sve slikao dok smo bili u gaćama odnosno Luka u ručniku
I šećer na kraju, na povratku prema doma, 3 kilometra od kuće mi crko Rox