Gdje smo stali?
...
Znači, problemi sa prijenosom.
Putem do Dubrovnika mi se pokazalo da prijenos kad se ugrije više neće da šalta u nižu brzinu. Kad naiđem na uzbrdicu, pali bi okretaji, ispao bi iz rezonancije, i onda moram usporit na nekih 35km da se prijenos resetira i onda bi tek mogao krenit dalje uzbrdo. Jako iritantno. Radi toga mi je put trajao 9 sati, da nije bilo tog problema, siguran sam da bi stigao za malo vise od 6.
To zna bit simptom nekvalitetnih rolica, jer kad se ugriju onda se rastope i tesko se klizu. Nisam bio siguran koje tocno rolice imam unutra jer sam kombinirao razlicite tezine, a busio sam i neke koje su neke žnj, nemam pojma. Kasnije se ispostavilo da nije do toga, unutra su bile sve rolice koje sam napravio od tvornickih, a one imaju dobru pllstiku i na njima nije bilo znakova grebanja i trosenja.
Posto je tu ocito da dolazi do problema pri zagrijavanju, odlucio sam pokusati to zagrijavanje smanjiti, busenjem dekla naravno. Deklo sam izbusio u vise navrata, cak sam pokusao i voziti bez dekla uopce, i dobio sam to da ce malo duze vremena raditi dobro, al ce se prijenos na kraju ipak ugrijati, samo malo sporije, i opet imam taj problem.
On ima ventilator na prednjoj remenici, i vec ima otvore za prozracivanje na deklu, al se ispostavilo da ti otvori nemaju nikakve veze sa smjerom strujanja koje njegov ventilator stvara, i protok zraka je tu bio minimalan.
Kad sam skinuo deklo ispostavilo se da njegov ventilator puse zrak u smjeru rupa koje sam napravio na prednjem dijelu ispred kurble, a ja sam racunao da ce tuda usisavat zrak a ispuhivat ga otraga. POsto tu puse onda sam mu jos malo dodatno olaksao posao, i kasnije sam izbusio jos rupa na tom dijelu, unutar kruga koji je na ispupcenju ispred kurble, i u radu se bas moze osjetit rukom da tu ispuhuje topli zrak.
No, poceo se pokazivat i jos jedan problem, a to je da sad je poceo ne samo NE saltat u nizu, vec bi i sam pri ubrzanju krenuo pre rano saltati u visu, i preko 45kmh bi presaltao toliko visoko da bi bio totalno neupotrebljiv za voznju, tako da i tu sam vec pretpostavio da nije do rolica. Razmisljao sam i o nekakvom kevlarskom remenu mozda.
Dok sam se mozgao sta bi moglo bit, na kvacilo sam stavio jace oprugice. Vec sam bio stavio malo jace oprugice sa Syma, al ove sam vec bio ranije narucio, pa rekoh kad ih vec imam, ajmo probat. Startanje je bilo ok, al ne bi bilo zgorega da starta na jos malo visocijim okretajima.
Stavio sam najjace iz Malossi seta, debljine 2.2mm, za razliku od 2mm koje su dosad bile.
Jako zajebana operacija, al veliki uspjeh. Startanje s mista je sad fenomenalno.
Dotle je vec zvono pokazalo da je pod prilicnim stresom, al sta je tu je.
Oprugice kvacila su iste kao i za Piaggio jer je i kvacilo isto, al Piaggio ima puno vece polutke, pa pri istom broju okretaja radilice se kvacilo puno sporije vrti. Zato ova masina trazi tvrde oprugice. Na Piaggiu bi sa ovima hvatalo tek vrlo visoko.
No, vratimo se na saltanje.
Posto su Baotian polutke koje sam stavio, imale lufta izmedu tanjura, ponio sam sa sobom i originalne od Kymca, skupa sa kvacilom, koje sam sad vec montirao, i tek tada meni padne na pamet sta bi moglo bit.
Baotian polutke imaju tanjure koji su vise paralelni jedan sa drugim. Eto ga, bravo konju, tu je problem.
Kad se prijenos ugrije, lakse remen klizne dublje u polutke i eto problema.
Vratio sam nazad Kymco polutke i problem je bio rjesen. Prijenos ustelan skoro pa savrseno. Jos uvijek mi se pokazivala mala razlika u radu u odnosu hladan/topal. To sam rjesio tako da sam ubacio jos mrvicu lakse rolice i to je bilo to. Savrseno saltanje u svim rezimima rada. Odusevljen sam sa Kymco variomatom, nevjerojatno stabilno drzi okretaje, i ima "kickdown" efekt pri dodavanju gasa u voznji.
Pao je i jedan ozbiljan trip do Budve, oko 100km u jednom smjeru. Evo jedna slika sa Kotorskog zaljeva
Tu sam bio vratio stock polutke, al jos uvijek nisam stavio lakse rolice, tako da sam jos uvijek imao manji problem sa saltanjem u visu pri nailasku na uzbrdicu, dosta je nezgodno, al opet puno bolje nego ranije. I karb jos nije bio posve podesen, al nisam htio nista prckat putem, tek sam pri povratku se igrao putem oko karba. Ler gas je bio sranje, volio bi se gasit na leru pa sam morao gasirat konstatno. Problem je bio rjesen kad sam vijak ler smjese zavrnuo skroz do kraja, da mu posve zatvorim ler zrak, i onda je radio savrseno.
Evo jos par lijepih slicica iz tog perioda kad smo vec tu. Ove tri su sa planine iznad Cavtata.