Pozdrav ekipa. Danas je konačno složen skuter, pa sam pojedincima obećao predstaviti zelenaća i tu
Radi se o Malagutiju F15 Firefox LC 2002 godište, digitalni display, a ovo je priča o njemu.
Priča je započela 13. svibnja 2020 godine, kada mi je frend poslao poruku i rekao da je pronašao jedan zanimljiv skuterić za mene. Poslao mi je informacije o njemu, i ja sam se malo zapitao. Cijena 2000 kn, bla bla... plastike loše. U tom trenutku već sam išao prema curi, te javio tati poruku. U tom trenu, tata šalje poruku da je našao neki Skipper 150 u Zadru i da pogledam i njega. Pazi ti to. Odjednom nakon 7 godina bez skutera, toliko prašine.
Bio sam toliko nervozan dok sam bio sa dragom, da sam odmah nazvao čovika sa skipperom, i da se dogovori sastanak, a također poslo nazad frendu poruku da pogledam i malagutija...
Gore na Ploči u Zadru pregledao sam Skippera za 5.000 kn i iako mi se činio ok, reko sam čoviku da mi ga ne zagrijava, da ga upalim na hladno, pratim lika (slučajnost) kako ga naganja po kvartu i grije, došo tamo, auspuh se sije koliko vruć
ali dobro... je da sam se odma ohladio,. zahvalio i krenio sam prema Posedarju, ali skeptičan...
Stižem, mi vidim ga u rasutom stanju, cura se hvata za glavu, ali vidim ono nešto u njemu... akumulator, naravno prazan, plastike... ajme meni.. nogare nema, naslonjen na zidu, hrđav, vako nako... dolazi na red paljenje, samo što sam taknio kurblu upali... ja onako... pfff... radi na leru... ja gledam, ne vjerujem, pipam auspuh, auspuh leden... ja ono gledam, ne vjerujem...
otišao đir napraviti, prednja guma iz 2002 godine, ima komad željeza u njemu, zadnja guma 2006 godine, ide skuter po GPS 60... ja onako, zadovoljan... kaž frend to mašina iz Aeroxa, minarelli horizontal duga.. ja ga gledam što priča, pojma nemam...
i tako, rastanemo se taj dan i kako se rastali nisam prestao razmisljat o njemu, cura, posao, svi živi, nitko ne postoji. hahaha
sutra dan zovem lika i kažem da dolazim po njega. Njemu se teško rastati, a bome i frendu, žao mu što ga nije uzeo... no došo stari samnom, on ga naravno provozao, češe se po glavi, vidi gume stare tvrde... ali ga prihvatio.. bilo predvećer kad smo se vratili, provozali ga po ulici, svi gledali, probali, ja sretan..
ujutro se ustajem, idem odmah iz kreveta đir bacit, ulićem u podrum, nema skutera... ja onako WTF.. tata već otišo u Pag i promjenio gume i pakne na kočnicama... diskovi i kočenje fenomenalno...
i tako, tu sam shvatio da počinje jedna nova ljubav prema skuteru, koje još tad nisam bio svjestan koliko ću istraživanja, krvi, znoja i mučenja provest u ovih 50 dana sa njime...