Rutinska priprema ujutro, stavljanje na sebe sve raspoloživo, što sam si kupio, a da se još mogu pomicat...
Podhlače, "krpice" za koljena (oboje s etiketom windstop), nadhlače, moto-jakna i još jedna vjetrovka s visokim vratom, i potkapa sa windstop tkaninom za vrat... podrukavice termo i rukavice preko...
Puhala je prilična bura... ne tolika, koliko u povratku iz Splita lani, ali prilična... ne toliko sa kinetičkom energijom (da me "baca" po cesti), koliko sa energijom sjevernog pola ...
Uz svu navedenu garderobu, bilo je "osvježavajuće" putovat, uprkos buri, u Gorski Kotar...
Došao na autobusni kolodvor u Delnicama popit kavu, i sve se mislim... Iz Rijeke krenuo po potpuno vedrom, samo je u zaleđu bilo "brdo" oblaka od bure. U Delnicama je bilo cijelo to brdo !
Niska, tamnosiva naoblaka, uz hladnu buru... nije snijeg bio u najavi, ali... to je Gorski Kotar... taj ne mari za naše meteorologe sa TV-a !!...
I sad: 40-ak KM, pa u toplinu svog doma, ili... cca 90 Km naprijed,,,,
Naravno, i u naslovu piše odredište...
Ali stvarno, nakon što sam se popeo iz delničke doline, bure više nije bilo, i kao da se uđe u drugu prostoriju... najedanput su uvjeti bili sasvim prikladni za motor...
Bez problema sa temperaturom sam napredovao ka svojoj destinaciji...
Pizzeria Gaj, Gornji Desinec, na 5-6 Km, poslije Jastrebarskog, na slici ih je manje (još se nisu svi bili skupili), ali u jednom trenutku je bilo 16 motora, odnosno nas 20-ak okupljenih...
Ja sam jedan od prvih napustio meet, jer sam želio uhvatit još malo sunca za povratak, da baš ne tražim kosti po cesti u povratku... kad mi počnu otpadat od zime... Definitivno je bila savršeno dostatna garderoba, koju sam nosio, do početka spuštanja u Delnice... još uvijek bura... opet je bilo "osvježavajuće" za tih 30-ak minuta, koliko mi je još preostalo do doma....
Jedan od upravo stečenih poznanika je došao iz Zadra
(na Kymco Zing-u), sa otvorenom kacigom (manja od jet-ice, samo k'o šešir) i maramom preko brade/vrata... za natrag mu je posuđena integralka, da ne mora (i on) tražiti dolnju vilicu, koja bi mi bila otpala od hladnoće...
Svakako priznajem da dio do Delnica i u povratku, ista relacija, nije bilo humano vozit... sav ostali dio puta je bio savršeno prihvatljiv za vožnju (sa količinom te moje garderobe)...
Nisam mogao (datumski) izabrat hladnije razdoblje godine za nekamo krenuti, ali... to mi je, valjda, fiks.... neodoljiva potreba da sjednem na motor, i.... krenem....
