2 života su izgubljena.
Mi tu ništa ne možemo napraviti da ih vratimo, možemo se jedino posvađati.
Jedina stvar koja se može desiti da mi izvučemo pouku iz toga.
Iako sam znao za sve ovo i sam posao koji radim u Hitnoj, opet, išao sam jutros sa posla sa NRG, i išao sam pretjecati kamion koji je išao 90 po ravnome. Bila je ravnica na Pagu i onda je došlo blago penjanje ubrdo. Ja sam automatski sa svojih 140 kg izgubio ubrzanje, te sam išao paralelno sa kamionom francuskih registracija koji me vjv nije ni vidio jer je tipkao po mobitelu, iz zavoja su izašla 2 auta poprilično velikom brzinom. Na meni je u onoj mikrosekundi bilo za odlučiti ili stisnuti obe kočnice i ubacit se između kamiona i kombija, ili forsirati i 99% popušiti frontalku. Sjetio sam se baš ovog događaja i razmišljajući sam shvatio da stvarno nije bilo vrijedno i da si nemam što dokazivati jel skuter može povlačiti ili ne, ili jel imam muda ili ne. Jednostavno nije vrijedno.
Tako da se nadam da ćemo sa Matejevom žrtvom shvatiti da si nemamo što ni sebi ni drugima dokazivati, i da je nekad radije zakasniti 2-10 minute nego uopće ne doći jer iza nas ostaje i obitelj, i prijatelji i ekipa i mnogi drugi.
U gradu, pod sirenama, najbrže što možeš voziti a da stigneš reagirati je 75-80 km/h, vani na županijskim cestama max brzina je 120 km/h. Govorim to iz iskustva svih ovih godina što radim taj posao.
Ekipa, pamet u glavu, zakasniti nigdje nećete.