Krenuo iz Ri u 08:50 h, nakon "napornog" oblačenja: dvoje traperice i štitnici (handmade) za koljena, a gore potkošulja, majica kratkih rukava (optimist sa Kvarnera), ali ipak, i majica sa visokim vratom, steznik oko struka, lagana proljetno/jesenska jakna i kožna preko toga, rukavice naravno... Kako sam imao predviđen dolazak u R.G. do 10:30, skrenuo (skrenuo ja već odavno, ali to je iz druge priče) s magistrale prema Fužinama, i nakon Km, ili 2, s lijeve strane, ispod neke visoke stijene je drvena kućica, ustvari ulaz u pećinu Vrelo (dubina 300 m, obnovljena 1998, starost siga 500 000 - 600 000 god. podaci sa table pred ulazom)... nisam imao vremena, a i nije bila otvorena, i prošao dalje... dolaskom na jezero, vidio sam nove betonske blokove, "bazu" za dizanje stupova za vijadukt: rade na drugom vijaduktu - za puni profil autoceste. Kroz Fužine sam krenuo u Mrkopalj, istina, negdje, vožnjom kroz šumu, kraj mene je prozujala tabla sa podacima o još jednoj špilji, ali ja sam si zacrtao R. Goru, i vozio dalje. prema Mrkoplju... tamo je pri kraju mjesta, u pravcu sjevera, kuća, koja ima pravu izložbu panjeva i ostalih dijelova stabala u funkciji umjetnosti... vrlo malo boje, na drvu očišćene kore, i malo mašte... a za neke "radove" i nije potrebna mašta... prepoznaje se "što je umjetnik želio reći"... mislim da vrijedi pogledati ..
U R. Goru stigao u 10:27 h, taman kako sam se najavio... bila tamo, na zabavi, neka "ekipa" sa interneta, kako sam od njih 12, poznavao samo jednu osobu, brzo sam se uputio dalje...
Stigao na glavnu (staru) cestu u Kupjaku, i krenuo polako put Rijeke, ali obzirom da nikad nisam bio u Lokvama, odem ja posjetit Lokve... Uglavnom, na pamet mi je pao neki ugostiteljski objekt koji poštuje "bikere", pa sam mislio popit tamo nešto, ali sam zaboravio kako se zove... Vozeći se, teško je ne vidjeti tablu sa vrlo dobronamjernim tekstom: STANI PUTNIČE ! OKRIJEPI SVOJU DUŠU ! Tabla je pored velikog korita sa vodom, i slavinom povrh.... U koritu je tako bistra voda da bi se usudio umit s njom, bez da otvaram špinu... cijelo vrijeme negdje iz trave, po komadiću drvenog kanalića, u to korito dotiče neka bistra voda... Za nekog skeptika, kao što sam ja, najprije se postavi pitanje, gdje je mjesno groblje... ako nije na brdu povrh te vode, onda može prijašnja tvrdnja: da bi se umio
Tako...prošavši cijele Lokve, tražio sam gdje se mjesto približava jezeru, ali ništa od toga, tek sam naknadno shvatio da cijelo brdo dijeli jezero od mjesta.
Izlaskom na magistralu, nije mi bilo dosta, opet sam skrenuo za Fužine, ovaj put se uputio na doljnju stranu, putokaz kaže: Crikvenica.... Izlaskom iz Fužina je još jedan zaselak, i onda se dolazi na dvije table... Lijevo je: (drvena, "goranskog" stila, sa krovićem iznad, da se može pročitat i kad snijeg zapadne) Napuštate Gorski Kotar, sretan put ! ...a desno, velika metalna (bljak...hladna gradska...) : Dobrodošli Grad Bakar (e, jest' im neka...)
Tamo je (na svu sreću, samo par kraćih dionica) asfalt u katastrofalnom stanju... Srce me bolilo što mi radi skuteru... a ne samo što njemu radi, nego i meni : tu se smjer jedva održava, to je borba za o(p)stanak na cesti ! Zakrpa do zakrpe ali kako spajano ! Na različitim visinama... mora da je tamo led, od prve temperature ispod nule, pa do (kasnog) proljeća...
Eto, tako, pomalo do Zlobina, Plase... tamo sam stao, pukne lijepi pogled na INA rafineriju, iz koje se izdvaja i dimnjak termoelektrane...
I tako... baš sam zadovoljan sam svojim izletom i žao mi je da se za takve ture teško složit sa nekim, da se vozi u dvoje, ili, kud sreće, u (grupi od ) više nas...
Hvala na pažnji...
Attn. eladio... ako sam promašio "teritorij", pobriši ovo ili preseli, ako se može (hvala svejedno)