Vozim se danas sa spillom po trešnjevačkom trgu, kad pored mene projuri deda na primaveri.... on desno, ja za njim, pa opet pa stane kod kamiona s krompirima... reko ja, slijedio ga da razgledam primaveru... jadna, u lošem stanju, bijela, piturana kistom, sva ponadrkana... kaže on da je imao još dvije stare vespe i da ih je prodao u bescjenje. pitam ja, bi li prodao i ovu, a on meni da bi racki prodao, da je to vječno i da bu ju vozil dok je živ... e hebi ga!