Ostalo > Foto, video, music...
Bosna
replcnt:
ima još jedan, ovaj ona više ratni, ovaj su nagradili SFOR dok su još bili dole:
Izgubljeno djetinstvo
Ponukana posmatranjem djetinjstva mladjih sestara, odlucih se prisjetiti svoga, unatoc strahu od shoka zbog svemogucih razlika izmedju danasnjeg pojma djetinjstva i onog jucerasnjeg ratom izgubljenog.
Mi smo generacije s rupom. Mi smo preskocili djetinjstva svoja. Odbijamo ga prihvatiti kao vrijeme provedeno u sklonistima. Igrajuci se rata-tata-ta. Mi nismo kolektirali slicice, salvete, klikere. Kolektirali smo cahure, i gelere. Tko nadje veci geler, faca je u sklonistu.
Umjesto barbika posjedovali smo lutke spletene rukama nekih dobronamjernika i caritasom isporucene. I svi smo imali crvene ili plave karirane kosulje, i crvene cizme za zime. Jednom su mi promocile, i sjecam se djevojcice sto mi je dala svoje. Nije nitko bio sretniji od mene. Kao ni onda kada bi naisao UN-ov tenk i netko dobacio cokoladicu.
Svoju prvu barbiku dobila sam sa deset godina, cvileci u trgovini, tetka sa troje djece, kupila ju mi je. Iako njeno dijete nije imalo ni jednu. I iako sam je vec prerasla.
Nikada nisam zavrsila prvi razred osnovne. I dugo je trebalo da naucim abecedu. U novcaniku nosim pismo koje sam napisala tati sa osam godina iz izbjeglistva. Jos uvijek ne mogu odgonetnuti sto pise, osim prve recenice «Tata mi hocemo mir!».
I rasplacem se, jer ja sam sa osam godina molila tatu da se bori za mir. I patila kao odrastao covjek. Iako nisam pola toga shvacala. Za svaku zvijezdu sto bi pala s neba, zamisljala bih zelje o miru i neginjenju. I rasplacem se, jer nemam svoga djetinjstva. Jer sam odrasla prebrzo. I jer nisam imala prokletu barbiku kad sam trebala imati.
I rasplacem se, jer sam tek sada svijesna svoje generacije, koja luta uokolo izgubljena ne shvacajuci zasto danasnja djeca otkidaju barbikama glave nakon dva dana, igraju se rata sa puskama identicnim pravima, voze autice sa motorima, skupljaju igrice, i ocekivaju od svakoga gosta bar jednu cokoladu.
I sretna sam, sto moja sestra od osam godina umjesto recenice «Tata mi hocemo mir!» pise glupe cestitke, za svaki rodjendan, imendan, osmi mart koje mi vec polako idu na zivce,...i jer ima sto barbika, i otkida im glave. I sretna sam sto sklonistem smatra samo svoju sobu ako sta zezne, i sto nikada nije cula zvuk sirene. Sretna sam i zbog dvanaestogodisnjakinje u kuci, sto ne shvaca zasto je zovemo ratnom, i sto moze kupiti Teen. Sretna sam sto se nikada nece kao sedmogodisnjakinje stojeci na terasi diviti rusecem avionu, i njegovoj blizini, ne shvacajuci da ljudi ginu. I ma koliko god meni nepojmljivo bilo zasto se ne dive cokoladi na poklonu, sretna sam. Jer imaju djetinjstvo.
Mi smo generacije, mlade, ali prebrzo odrasle. Mi smo vjecna odrasla djeca.
X-Thug:
original mjuza
X-zibit - Paparazzi
liku sta repa repa pretiho,flow mu je kakav takav al zato delivery steka
neer:
uz ovakav tekst nebi odgovarao neki gangsta style i da se dere okolo..sta ti ocekujes da mese lik pistoljem haha.
Navigacija
[0] Lista Poruka
Idi na punu verziju