Ostalo > Foto, video, music...
Neke moje stvari..
kiza-iz-kvarta:
--- Citat: BoLT3K - 11 Srpanj, 2012, 04:44:16 ---Rečenice zalivene u karbon? :toothy11:
A šta ja znam, dobro je ovo, ali ja više volim Mileta Ignjatovića :dontknow:
--- Kraj citata ---
karbon priznajem samo ako je fromCrownmotoUSA :angry9:
a šta ja znam dobar mi je Mile s puta za ludilo, al više gotivim Mileta Kekina :glasses9:
BoLT3K:
Ne znam jesam li stavljao. :D Hahahah
Toplota. Noć. Trzaj. Bol. Procjep.
Uzburkana polja nesanice.
Ti, spavaš mirnim snom,bez muka,zbrinuta u mojim rukama,
i sa već repetiranim osmijehom isčkuješ neko sutra.
Ja, osjećam znoj ispod hladnih dlanova koje griju tvoji bokovi.
Oči se sklapaju nakon tvojih.
I dalje vide, vide neko juče koji trči da izgura
sutra, i da stane na njegovo mjesto.
Strah. Strah od ponovnog gubljenja bisera iz šaka.
Nije me strah zbog sebe. Preživio sam to već.
Ti si ta,ti si razlog mučnog komešanja u mojoj utrobi.
Ti si ta,koja bi ponovo trebala sve ispočetka.
Ti si ta,koju čeka moja sudbina.
Naša.
Ustajem iz kreveta,plašeći se da juče ne požuri....
Ako bi požurilo,ipak mi je ljepše da te samu odvede nekud,
Nego da te odvede sa mojim otiscima po sebi.
Tenzija razara sve u meni,
Čak i dim tek zapaljene cigarete pulsira.
Smiraj.
I dalje miriše u vazduhu isti osjećaj.
Osjećaj titravog straha,šta ako se jednog jutra probudi druga ti?
Tuđa,drukčija,namrštena,prazna...
Prije sam mislio da znam šta znači voljeti.
Sad viš ne znam,sad osjećam.
Opušak moje cigarete pali istočni horizont.
Otvaraš oči. Pitaš: „Kako si spavao“ ?
Besano-kažem ja- i hvala ti na tome ljubavi.
Volim te.
zemo323:
vaka cast! :notworthy:
Najdraze su mi ove fraze tipa "repetirani osmijeh" :D
BoLT3K:
Bump up. :)
Pismo sebi -
Snovi plove rijekom bezazlenih misli. Svi grabe za svojim malim zlom, za svojim snoom i ostvarenjem njegovim. Snene oči upijaju snene poglede, a mali ljudi zadnji hvataju sne s korica neba. Mreže, kese, merdevine... Obični ljudi to nemaju. Mali obični, obični mali ljudi. Gaženi, prepadnuti, izgubljeni pod nosevima ljudi u satenskim ogrtačima. Ako bi, slučajno, neki običnjak bio među višima, hvatao bi samo za satenskog čovjeka. Stas, visina, korpulencija - Sve u korist satenca. Teško je davati drugima ugrabljeni san kad te kući čekaju djeca raširenih ruku u koje ćeš spustiti raširenu ruku - Praznu. Kući te čeka žena s večerom u štednjako, nadoknadom za dane koje nisi provodio kući. Bar svjetla gore, bar je tepih bio čist. Bio, dok nisi blatnjav uhodao u predsoblje. Bilo, dok nisi počeo prodavati svoje umno zlato za suho blato. Sretan si. Djeca su tu, sjede oko svoje majke i caklinom gledaju u maglu tvojih očiju. Zbunjen si, nije trenutak da im pričaš kako je njihov otac nekada imao snove. Sram te pitanja kad si ih ostvario. Nakon šutnje će te pitati koliko si ih uopće ostvario. Kad te zapitaju zašto nisi ostvario nijeda, šta ćeš odgovoriti? Srce ti se raspada u paramparčad. Imaš radnu sobu kao znak uspješnosti. Imaš radnu sobu jer posao moraš kući nositi. Imaš posao jer moraš imati barem nešto. A imao si zvijezde u očima i snove na dohvat ruke. Želio si ženu, htio si djecu. Trebao ti je posao. Dobio si ženu, poklonila ti je djecu. Dobio si posao. Negdje, kući, imaš ženu i djecu, nekad si ih poznavao. Imaš posao, nekad si ga volio. Kako reći malom Demianu i njegovoj sestrici da je njihov otac rob ljudi, a ne snova? Kako reći da moraju birati između oca s jedne strane i malo toga što imaju s druge strane? Kako reći da ništa nemaš? Ne govori. Ne bi razumjeli. Ni ti nisi kada danima nisi imao oca.
Navigacija
[0] Lista Poruka
Idi na punu verziju