Evo se i ja malo otisnuo u bijeli svijet
Nekoliko puta odgađan put došao je na red za odrađivanje.
Planirao sam krenuti u 06.00 ujutro, bez obzira na temperaturu i ostale vremenske uvjete.
Međutim kako nikad ništa ne ide po planu, mene je oko 03.00 probudilo probadanje u trbuhu. Malo meškoljenja po krevetu i trk do najomiljenije prostorije, nakon kuhinje.
Kako sve što je lijepo, kratko traje, moja muka nikako se nije mogla ubrojiti u lijepe stvari, pa sam tako na "dežurstvu", uz obaveznu literaturu, bio skorom do 5 sati, nakon čega sam se opet osjećao sposobnim za mnoga velika djela.
Međutim zaspao sam k'o klada i kada sam se trgnuo bilo je već 06.40.
Ništa zato. Nikud nisam morao stići na vrijeme, pa sam lagano ustao, umio se, navukao opremu i odlepršao do garaže u kojoj me je čekala Ona.
Paljenje, malo turiranja i rada na mjestu da se motor zagrije jer sam osjetio da temperatura ne odgovara hvale vrijednim najavama od 14 celzijevaca.
Nakon kratkog dogovora sa samim sobom, na jaknu sam stavio i pripadajući termo umetak, a na glavu ispod kacige i potkapu. Sigurno je sigurno kad je toplo
I tako sam se uputio prema Sv. Roku gdje sam planirao ući na auto cestu. Ugodno ličko jutro pobrinulo se da od ugodne hladnoće počnem halicinirati i to je potrajalo sve do tunela Sv. Rok gdje sam zapuhnut toplinom došao u stvarnost i počeo razmišljati vlastitim mozgom. I odmah počeo blagoslivljat onoga ko je odredio da se tu gradi tako topao i ugodan tunelić.
Čim sam izašao iz tunela, jugo je, za razliku od onoga sa ličke strane, postalo moj saveznik, i do kraja odledilo moje usahle staračke ekstremitete.
Vozio sam, tako, 100-105 km/h do benzinske crpke, gdje sam obnovio zalihe goriva i nastavio do izlaza Posedarje, gdje sam počašćen plaćanjem cestarine kao da sam se vozio u majbahu. Toliko me cijene...
Nakon toga lagana vožnjica preko Ražanca do Paškog mosta gdje je vjetar počeo jačati i tako me pratio sve do Novalje. Kako sam se tek u Novalji sjetio da sam ponio foto aparat , ovaj dio smionog pothvata ostao je nezabilježen u slici.
Po dolasku na odredište, ipak sam poželio napraviti par zabilješki...
U Novalju sam stigao za nešto manje od dva sata, prevalivši pri tome 145 km.
Nakon korisno izgubljenog vremena, došao je i trenutak povratka. Odlučio sam se vratiti preko Karlobaga.
Znači, let do Žigljena i ukrcaj...
Nakon toga lagano do Baga i uspon uz Velebit...
...pa niz Velebit i u Gospić.
