Evo mrvicu da se ubacim u voz(lov)ačke priče ...
Danas ugodno iznenađenje, predivan dan, pomalo vruće pod riječkim nebom... pa još i nedjelja, pa još i slobodan, pa k tome još i raspoložen za vožnju a žena nema drugih planova ... morao sam pogledati da nije kakav blagdan, jer nisam vjerovao ni sam sebi isprva
Odrađenih laganih 230km po divnoj PeGeŽe, pa malo da ostavim kratki osvrt, točnije prekratki, izostaviti ću ono što Vas se ne tiče
Pa da krenemo:
Nakon vožnje po gradu od kojih 42 km , shvatim da je Rijeka prazna, i pomalo dosadna nedjeljom.. pa odlučim nastaviti putem Crikvenice zbog jednog jednostavnog, prostog, pomalo očekivana muževnoga razloga, a to je najbolji kebab u PGŽ na adresi Ul. Kralja Tomislava 1, Crikvenica (kao što rekoh)...
Usput kad se već vozam, krenem starom magistralnom cestom preko Kostrene do Bakra, a moram reći otkako je zaobilaznica otvorena do Krčkog mosta nisam ovuda godinama prošao te sudeći po današnjem iskustvu osim mještana ni itko drugi
Skrenem malo u Bakar jer se neki opaki motorist zaletio dole pa da i ja vidim šta se dijeli tamo kad je žurba, naravno u Bakru nema ni galebova, pa produžim do Bakarca i tu stanem da okinem neku fotku jer je more bilo takve boje, kad se gleda s ceste, da sam se zamalo bućnuo..
Poslije navratim u Kraljevicu, ista priča kao u Bakru, pa opalim gas direktno na kebab da mi popravi sreću u krvi.
Njega nisam slikao da ne ostanete gladni. U Crikvi neka biciklijada pa nastavim dalje za Novi .. tamo natočim žednog krmka, i sjetim se da sam prije nekoliko godina pogodio zanimljivu cestu lutajući crikveničkim zaleđem koja vodi u Gorski kotar.. Odmah je pala odluka ići pronaći cesticu.
Negdje oko Grižana pogodim vatrogasca na cesti koji zna ove šume ko svoj džep. Lijepo mi objasni gdje je puteljak da nisam mogao ofulat.. a on u crvenom ko Crvenkapica, nisam znao jel me gore čeka vuk il bakica. Nadajući se da neću sresti nijedno krenem gdje sam zamislio. Cesta asfaltirana, uska, klisure visoke moliš Boga da se ne odroni kakav kamen na tebe, ali pogled sve bolji i bolji.. Sve se plavi od procvale kadulje ...
Jedna sa starog topa iz vremena Austro-Ugarske
:
I prvi vidikovac, vrijeme da se malo odmori.. a i dupe mi već malo utrnulo od žestoke ergele krkmove
Nakon kratke pauze, opalim gas uzbrdo dalje, i shvatim da je ovdje čitav labirint raskrižja a znakova naravno nigdje.. držim se lijeve strane očekujući da će me to voditi nazad k Rijeci, kad nakon par kilometri paraglajderi.. Mislio sam da sam jedini extremni sportaš ovdje kao skuteraš u planini ali pozitivna i susretljiva ekipa letećih ljudi me razuvjerila. Moram priznati da ovdje i djevojke imaju muda, vjetra je podosta, a visina strava.
Pogled s uzletišta:
Nastavljam dalje, jer je postalo prevruće gledati ekipu kako skače.. sad već priznajem da imati ženu kao suvozača nije loše, ona bi sigurno ponijela makar vodu na put, a ne kao ja dehidrirana budala u Gorskom kotru , ni ovce za pomust nema na vidiku..
Još nekoliko fotkica s drugih lokacija ..
i nastavljamo nazad u civilizaciju. Napokon šuma da mi pravi hlad. A i poneka vikendica, izgleda kao divno mjesto za roštilj vikendom.
Poprilično dugo se vozim kroz šumu, kao da nema kraja.. i finally:
Nakon hlađenja po zaobilaznici, obilne hidratacije u gradu, dupe kaže da još nije dovoljno utrnulo i tjera me da pregledam tko se sve vozi po plominci.. Poslije Opatije sreo sam masu bajkera.. svi zagledaju u suprotnu traku, ali nitko ne pozdravlja skuteraša.. Valjda izgledam maleno s krmkom za njih
Nego da ne duljim, evo još jedna sličica iz Brseča..
Nadam se da će se netko okoristiti mojim baljezganjem pa se uživati ovom turom kao i ja danas.. LP svima
